Posljednji članak završili smo sljedećim odlomkom:
„Čudotvorna sila koja se očituje kroz spiritizam izvršit će svoj utjecaj protiv onih koji odluče slušati Boga radije nego ljude. Poruke duhova izjavljuju da ih je Bog poslao kako bi uvjerili one koji odbacuju nedjelju u njihovu zabludu, potvrđujući da zakone zemlje treba slušati kao Božji zakon. Oni će oplakivati veliku pokvarenost u svijetu i poduprijeti svjedočanstvo vjerskih učitelja da je izopačeno stanje morala uzrokovano oskvrnućem nedjelje. Veliko će biti ogorčenje podignuto protiv svih koji odbiju prihvatiti njihovo svjedočanstvo.” Velika borba, 589, 590.
„Svjedočanstvo vjerskih učitelja da je poniženo stanje morala uzrokovano oskvrnućem nedjelje” putokaz je povijesti koja vodi k nametanju štovanja sunca u Sjedinjenim Državama. Pat Robertson, američki televizijski evanđelist te osnivač Christian Broadcasting Networka (CBN) i Christian Coalitiona, kandidirao se za predsjednika Sjedinjenih Država na republikanskim predizborima 1988. godine. Robertsonova je kampanja bila usmjerena na mobiliziranje konzervativnih kršćanskih birača i zauzimanje za društvena i moralna pitanja usklađena s njegovim evanđeoskim uvjerenjima. U vrijeme svršetka 1989. godine, u povijesti prvoga od osam posljednjih predsjednika, vođa i osnivač Christian Coalitiona kandidirao se za predsjednika. Predsjednička povijest Reagana predočava povijest posljednjega republikanskog predsjednika.
Božji sudovi uskoro će proizvesti okolnosti koje ispunjavaju prethodni odlomak iz Velike borbe i koje su usporedne djelovanju Christian Coalition. Christian Coalition nastao je kako bi se suočio s moralnim i društvenim problemima za koje sestra White prepoznaje da su nerješivi onima koji drže uzde vlasti. Christian Coalition, u povijesti Reagana, predstavlja sličan pokret u vrlo skoroj budućnosti. U proročkom smislu Christian Coalition bio je predoznačen National Reform Movement tijekom krize zakona o nedjelji povezane s Blair Bills u 1880-im i 1890-im godinama. National Reform Movement osnovan je 1888. godine, a sestra White se u svojim spisima izričito osvrnula na taj pokret.
„Velika kriza očekuje Božji narod. Kriza očekuje svijet. Najsudbonosnija borba svih vjekova upravo je pred nama. Događaji za koje smo više od četrdeset godina, na temelju autoriteta proročke riječi, objavljivali da predstoje, sada se zbivaju pred našim očima. Već je zakonodavcima naroda izneseno pitanje izmjene Ustava kojom bi se ograničila sloboda savjesti. Pitanje nametanja svetkovanja nedjelje postalo je predmet nacionalnog zanimanja i važnosti. Dobro znamo kakav će biti ishod ovoga pokreta. No jesmo li spremni za ono što dolazi? Jesmo li vjerno izvršili dužnost koju nam je Bog povjerio da upozorimo narod na opasnost koja je pred njim?“
„Mnogi, čak i među onima koji sudjeluju u ovom pokretu za nametanje svetkovanja nedjelje, zaslijepljeni su glede posljedica koje će uslijediti nakon toga čina. Ne vide da time izravno udaraju na vjersku slobodu. Mnogi nikada nisu razumjeli zahtjeve biblijske subote ni lažni temelj na kojem počiva ustanova nedjelje. Svaki pokret u prilog vjerskom zakonodavstvu u stvarnosti je čin ustupka papinstvu, koje je kroz tolike vjekove ustrajno ratovalo protiv slobode savjesti. Svetkovanje nedjelje duguje svoje postojanje kao takozvana kršćanska ustanova „tajni bezakonja”; a njezino nametanje bit će stvarno priznanje načela koja su sam kamen temeljac rimokatolicizma. Kad se naš narod tako odrekne načela svoje vladavine da donese zakon o nedjelji, protestantizam će tim činom pružiti ruku papinstvu; to neće biti ništa drugo doli davanje života tiraniji koja već dugo željno vreba svoju priliku da ponovno skoči u djelatni despotizam.“
„Pokret za nacionalnu reformu, vršeći vlast vjerskoga zakonodavstva, očitovat će, kada se potpuno razvije, istu netrpeljivost i tlačenje koji su prevladavali u prošlim vjekovima. Ljudska su vijeća tada prisvajala prerogative Božanstva, satireći pod svojom despotskom vlašću slobodu savjesti; a tamnovanje, progonstvo i smrt slijedili su za one koji su se protivili njihovim odredbama. Ako se papinstvo ili njegova načela ponovno zakonski uzdignu na vlast, ognjevi progonstva ponovno će se rasplamsati protiv onih koji ne budu žrtvovali savjest i istinu iz obzira prema popularnim zabludama. To je zlo nadomak ostvarenju.“
„Kad nam je Bog dao svjetlo koje pokazuje opasnosti pred nama, kako možemo ostati čisti pred Njegovim očima ako zanemarimo uložiti svaki napor koji je u našoj moći da to iznesemo pred narod? Možemo li biti zadovoljni ostaviti ih da se suoče s ovim sudbonosnim pitanjem bez upozorenja?“
„Pred nama je izgledna trajna borba, uz opasnost od tamnovanja, gubitka imovine, pa čak i samoga života, kako bismo obranili Božji zakon, koji ljudski zakoni poništavaju. U takvoj će situaciji svjetovna mudrost poticati na izvanjsko pokoravanje zakonima zemlje, radi mira i sklada. A bit će i onih koji će takav postupak čak podupirati Svetim pismom: ‘Svaka duša neka se pokorava višim vlastima…. Jer vlasti koje postoje od Boga su postavljene.’”
„No kakav je bio put Božjih slugu u prošlim vjekovima? Kad su učenici, nakon Njegova uskrsnuća, propovijedali Krista i Njega raspetoga, vlasti su im zapovjedile da više ne govore niti da poučavaju u Isusovo ime. ‘Ali Petar i Ivan odgovoriše i rekoše im: Sudite je li pravo pred Bogom slušati više vas nego Boga. Jer mi ne možemo a da ne govorimo o onome što smo vidjeli i čuli.’ Oni su nastavili propovijedati radosnu vijest o spasenju po Kristu, a sila Božja svjedočila je za tu poruku.” Testimonies, svezak 5, 711–713.
Božji će sudovi uskoro stvoriti okolnosti na društvenom, gospodarskom i vjerskom području unutar Sjedinjenih Država, koje će stvoriti logiku prema kojoj će vjerski vođe početi pozivati na obnovu javnog morala, kao što je to bilo predočeno u 1880-im i 1890-im godinama, a zatim ponovno u povijesti predsjednika koji je 1989. označio vrijeme svršetka. „Velika kriza čeka Božji narod. Kriza čeka svijet.” Sestra White postavlja dva pitanja: „Kad nam je Bog dao svjetlo koje pokazuje opasnosti pred nama, kako možemo ostati čisti pred Njegovim licem ako zanemarimo uložiti svaki napor koji je u našoj moći da to iznesemo pred narod? Možemo li biti zadovoljni ostaviti ih da se suoče s ovim presudnim pitanjem bez upozorenja?”
Kakva je svjetlost postojala koja je pokazivala opasnosti pred nama, i ako nije bilo nikakve svjetlosti, kako bi Bog pun ljubavi mogao smatrati svoj narod odgovornim što nije iznio poruku upozorenja, ako tu poruku upozorenja nikada nije ni čuo? Dragi čitatelju, bit ćete smatrani odgovornima za svjetlost predstavljenu u ovim člancima.
Određeni opisi obilježja demokratske zmajske sile, republikanske sile lažnoga proroka, papinske sile, islama i laodicejske adventističke crkve, kao i doslovnoga Izraela, u ovim će se člancima od strane vladajućih sila smatrati govorom mržnje, no oni su poruka iz Božje Riječi koja je utvrđena metodologijom „redak na redak“, a ti reci vape da će se Božji sudovi uskoro pojačati i sve češće umnažati.
Proročki gledano, Kršćanska koalicija koja se u povijesti okupila neposredno prije vremena svršetka, 1989. godine, ima značajniju primjenu od pukog paralelizma s 1880-ima i 1890-ima. U ulomku koji smo upravo naveli od sestre White ona poistovjećuje spiritizam kao jedan od dvaju načina na koja Sotona zarobljava svijet, a zatim posvećuje nekoliko riječi čudesima koja će on činiti.
Nakon izbora 1988. godine, dakle nakon dolaska Kršćanske koalicije, došlo je do silnoga očitovanja sotonskih čudesa u području zmaja, u području zvijeri i u području lažnoga proroka. Važno je te pojave ispravno uskladiti, jer one predstavljaju dolazak Sotone koji će, nakon nedjeljnoga zakona koji će uskoro stupiti na snagu u Sjedinjenim Državama, oponašati Krista.
U području katolicizma, tijekom 1990-ih svijet je promatrao ukazanja takozvane djevice Marije, popraćena čudima krvarećih kipova svetaca, čudima ukazanja na nebu, padanjem cvjetnih latica s vedroga neba te drugim apsurdnim sotonskim čudima. Tih su godina mase poduzimale hodočašća tisuća ljudi diljem svijeta, privučene zabludama ostvarenima tim događajima. O tome su pisane knjige, novinari su istraživali, a časopisi kao što su Time i Newsweek prikazivali su te stvari na svojim naslovnicama.
U području zmaja hinduistički kipovi u Indiji očitovali su sotonska čudesa tako što su kipovi pili žlice ili čaše žrtvenih ljevanica koje su bile prinošene ustima kipova. Ta se pojava, koja je započela u jednom malom selu u Indiji, proširila, poput žaba u Egiptu, po cijeloj zemlji. Televizijske vijesti BBC-ja dale su osvrt na tu pojavu, a kao usputnu misao televizijski izvjestitelj BBC-ja postavio je pitanje: „Pitam se što bi se dogodilo kada bismo sutra otišli u Londonski muzej i jednom od hinduističkih kipova ponudili čašu mlijeka?“ U večernjim vijestima sljedećega dana prikazan je taj isti izvjestitelj u Londonskom muzeju, i dok su kamere snimale, ponudio je velikom hinduističkom kipu čašu mlijeka. Kad je čaša dotaknula usne kipa, mlijeko je odmah bilo usisano u kip.
Unutar spiritualizma proročanstava američkih Indijanaca, bijeli bizon poznat kao „Miracle” rođen je 20. kolovoza 1994. na farmi Davea i Valerie Heider blizu Janesvillea u Wisconsinu. Miracle je rođena s bijelim krznom, a njezino je rođenje među nekima smatrano ispunjenjem proročanstva američkih starosjedilaca. U raznim tradicijama američkih starosjedilaca rođenje bijelog bizona smatra se svetim i značajnim događajem koji simbolizira jedinstvo, mir i duhovnu obnovu. Miracle je privukla široku pozornost te je mnogim ljudima postala simbol nade i duhovnog značenja. Proročanstvo o bijelom bizonu seže u prošlost i izravno je povezano s najsvetijom relikvijom spiritualističke religije američkih starosjedilaca, jer je upravo u izvornoj priči o bijelom bizonu „piece pipe” uvedena u njihovu kulturu.
Godine 1994., u području lažnoga proroka otpadajućega protestantizma, pokret Svetoga smijeha, poznat i kao Torontski blagoslov, započeo je u siječnju 1994. u crkvi Toronto Airport Vineyard Church (danas poznatoj kao Catch The Fire Toronto) u Torontu, Ontario, Kanada. Tijekom niza revivalskih sastanaka koje su vodili pastori John i Carol Arnott, među okupljenima se počela javljati pojava nekontroliranoga smijeha, zajedno s drugim manifestacijama kao što su tresenje, plač i padanje, ili oponašanje životinja i životinjskih glasova (što se često naziva „oborenim u Duhu” ili „pijanim u Gospodinu”).
Smijeh i druge manifestacije sudionici su pripisivali prisutnosti i djelovanju Duha Svetoga, što je dovelo do toga da se za opisivanje toga fenomena upotrebljava izraz „Sveti smijeh“. Probuditeljski sastanci u crkvi Toronto Airport Vineyard privukli su pozornost i posjetitelje iz cijeloga svijeta, što je dovelo do širenja toga pokreta na druge crkve i zajednice. Ljudi su dolazili iz cijeloga svijeta kako bi iskusili taj smijeh, a kada bi se vratili u svoje matične crkve, te bi crkve često potom počele očitovati iste demonske manifestacije.
Pat Robertson osnovao je Christian Broadcasting Network (CBN) 1960. godine. CBN je bila jedna od prvih televizijskih mreža posvećenih kršćanskom programu te je odigrala značajnu ulogu u rastu industrije kršćanskog emitiranja u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom godina CBN je proširila svoj doseg i utjecaj putem televizije, radija i digitalnih medija, postavši jedna od najvećih kršćanskih medijskih organizacija na svijetu.
Godine 1988. utemeljio je Christian Coalition i kandidirao se za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Njegova se uvjerenja mogu pratiti unatrag do National Reform Movement i Lord’s Day Alliance. Obje su te organizacije započele 1888. godine te zagovarale različite društvene reforme utemeljene na kršćanskim načelima, uključujući zabranu alkohola, pravo glasa žena i obdržavanje subote (nedjelje) kao dana odmora i bogoslužja. Pokret je bio pod utjecajem evanđeoskog protestantizma i nastojao je uspostaviti „kršćansku naciju“ vođenu biblijskim načelima. Robertson je predstavljao ista načela kao i National Reform Movement i Lord’s Day Alliance. Zbog toga je također utemeljio Regent University.
Pat Robertson osnovao je Sveučilište Regent 1977. godine, u skladu s katoličkim naukom kojem se William Miller tako odvažno suprotstavio. Katolicizam i otpali protestantizam primjenjuju sotonsku biblijsku metodologiju koja, među ostalim neposvećenim plodovima, proizvodi vjerovanje da će nastupiti tisuću godina mira prije nego što se Isus doista vrati. Robertson vjeruje da njegovo sveučilište osposobljava muškarce i žene da budu oni koji će upravljati Kristovom tisućugodišnjom vladavinom tijekom biblijskog Milenija. Izraz „regent” znači osobu koja djeluje kao predstavnik ili zamjenik vladara ili monarha koji je izvan zemlje.
Prije vremena svršetka 1989., počevši najmanje od 1960., u povijest su stupili suvremeni pandani organizacija koje su 1888. promicale nedjeljno zakonodavstvo. Nakon 1989. sotonske su manifestacije potresle sva tri elementa religijskog područja zmaja, zvijeri i lažnog proroka. Isus uvijek poistovjećuje kraj nečega s početkom nečega, a 1989., „vrijeme svršetka” u četrdesetom retku jedanaestog poglavlja Daniela, započinje proročko razdoblje koje završava uskoro nadolazećim nedjeljnim zakonom iz četrdeset i prvog retka. Kad taj nedjeljni zakon stupi na snagu, Sotona se pojavljuje kako bi „utjelovio” Krista, i tada započinje njegov krunski čin obmane, s čudesima i iscjeljenjima.
Povijest koja započinje to proročko razdoblje prepoznaje djelo otpale protestantske struje koje vodi do nedjeljnoga zakona, a koje je bilo predočeno 1989. godinom, početkom toga razdoblja. Godine 1989. pao je „zid” „željezne zavjese”, a na kraju toga razdoblja pada „zid razdvojenosti Crkve i države”. Početak toga razdoblja označava prvu dvojicu predsjednika od posljednjih osam predsjednika. Početak označava papinstvo koje nadvladava svojega neprijatelja, ateizam u Sovjetskom Savezu, a svršetak označava papinstvo koje nadvladava svojega neprijatelja, protestantizam u Sjedinjenim Državama. Početak prepoznaje prvoga od tih osam predsjednika (republikanca) kako pruža ruku antikristu biblijskog proročanstva, a svršetak označava posljednjega od tih osam predsjednika kako pruža ruku antikristu biblijskog proročanstva. Za toga se prvoga predsjednika razumije da je odgovoran za rušenje zida, a posljednji je onaj koji će sagraditi zid.
Godine 1960., sve do vremena svršetka 1989., započeo je suvremeni Nacionalni reformski pokret. Nakon izbora počela su sotonska čuda. Prije nedjeljnoga zakona konačna će manifestacija nacionalnih reformatora ponovno podignuti svoju političku glavu. U vrijeme nedjeljnoga zakona došlo je vrijeme za čudesno djelovanje Sotone. Uoči nedjeljnoga zakona, po proročkoj nužnosti, morat će doći sudovi koji ne samo da će ukloniti nacionalni prosperitet Sjedinjenih Država, nego će ti sudovi, po proročkoj nužnosti, morati biti toliko teški i strašni da se uspostavi logika koja omogućuje onima u završnom nacionalnom reformskom pokretu, kršćanskim nacionalistima, da kao razlog tih sudova označe građane koji oskvrnjuju ono što oni nazivaju Danom Gospodnjim.
Ovo ćemo proučavanje nastaviti u sljedećem članku.
„Ako naš narod nastavi u mlitavu držanju u kojem je bio, Bog ne može izliti na njih svojega Duha. Oni nisu pripravljeni surađivati s Njime. Nisu budni za stanje stvari i ne shvaćaju prijeteću opasnost. Trebali bi sada, kao nikada prije, osjetiti svoju potrebu za budnošću i zajedničkim djelovanjem.“
„Osobito djelo trećega anđela nije bilo prepoznato u svojoj važnosti. Bog je namjeravao da Njegov narod bude daleko ispred položaja koji danas zauzima. Ali sada, kada je došlo vrijeme da krenu u djelovanje, oni se tek trebaju pripremiti. Kada su nacionalni reformatori počeli zagovarati mjere za ograničavanje vjerske slobode, naši vodeći ljudi trebali su biti budni za stanje stvari i trebali su ozbiljno raditi kako bi osujetili te napore. Nije po Božjem poretku da se svjetlo uskraćuje našem narodu — upravo sadašnja istina koja im je bila potrebna za ovo vrijeme. Ne razumiju svi naši propovjednici koji navješćuju poruku trećega anđela doista što tu poruku sačinjava. Pokret nacionalne reforme neki su smatrali tako nevažnim da nisu držali potrebnim posvetiti mu veću pozornost te su čak mislili da bi time posvećivali vrijeme pitanjima odvojenima od poruke trećega anđela. Neka Gospod oprosti našoj braći što su tako tumačila upravo poruku za ovo vrijeme.“
Narod valja probuditi u pogledu opasnosti sadašnjega vremena. Stražari spavaju. Godinama zaostajemo. Neka glavni stražari osjete hitnu nužnost da paze na same sebe, da ne izgube prilike koje su im dane kako bi uočili opasnosti.
„Ako vodeći ljudi u našim konferencijama sada ne prihvate poruku koju im je Bog poslao i ne usklade se za djelovanje, crkve će pretrpjeti velik gubitak. Kada stražar, vidjevši da mač dolazi, zatrubi određenim glasom, narod duž crte odjeknut će upozorenjem, i svi će imati priliku pripraviti se za sukob. Ali prečesto je vođa stajao u oklijevanju, kao da govori: ‘Nemojmo previše žuriti. Možda postoji pogreška. Moramo paziti da ne podignemo lažnu uzbunu.’ Sama njegova neodlučnost i nesigurnost viču: ‘Mir i sigurnost.’ Nemojte se uzbuđivati. Ne budite uznemireni. Od pitanja ovoga vjerskog amandmana čini se mnogo više nego što to prilike zahtijevaju. Sva će se ova uzburkanost stišati.’ Tako on zapravo niječe poruku poslanu od Boga, a upozorenje koje je bilo namijenjeno da pokrene crkve propušta izvršiti svoje djelo. Truba stražarova ne daje određen glas, i narod se ne pripravlja za boj. Neka se stražar čuva da zbog njegova oklijevanja i odgađanja duše ne budu prepuštene propasti i da se njihova krv ne bude tražila iz njegove ruke.“
„Već mnogo godina očekujemo da se u našoj zemlji donese nedjeljni zakon; i sada, kad je taj pokret neposredno pred nama, pitamo: Hoće li naš narod izvršiti svoju dužnost u tom pogledu? Zar ne možemo pomoći u podizanju stijega i pozvati naprijed one koji cijene svoja vjerska prava i povlastice? Vrijeme se brzo približava kada će oni koji odluče poslušati Boga radije nego ljude osjetiti ruku tlačenja. Hoćemo li, dakle, obeščastiti Boga šuteći dok se Njegove svete zapovijedi gaze pod nogama?“
„Dok protestantski svijet svojim držanjem čini ustupke Rimu, probudimo se da shvatimo stanje i promatramo sukob koji je pred nama u njegovu pravom značenju. Neka stražari sada podignu svoj glas i objave poruku koja je sadašnja istina za ovo vrijeme. Pokažimo narodu gdje se nalazimo u proročkoj povijesti i nastojmo probuditi duh istinskoga protestantizma, budeći svijet za spoznaju vrijednosti povlastica vjerske slobode koje su tako dugo uživane.“
„Bog nas poziva da se probudimo, jer je kraj blizu. Svaki prolazni sat sat je djelatnosti u nebeskim dvorovima kako bi se pripravio narod na zemlji da odigra svoju ulogu u velikim prizorima koji će se uskoro otvoriti pred nama. Ti prolazni trenuci, koji nam se čine tako malo vrijednima, bremeniti su vječnim interesima. Oni oblikuju sudbinu duša za vječni život ili vječnu smrt. Riječi koje danas izgovaramo na uši naroda, djela koja činimo, duh poruke koju nosimo, bit će miris života za život ili smrti za smrt.“
„Braćo moja, shvaćate li da vaše vlastito spasenje, kao i sudbina drugih duša, ovisi o pripravi koju sada činite za kušnju koja je pred nama? Imate li onu usrdnost revnosti, onu pobožnost i predanost, koja će vam omogućiti da ostanete postojani kada se protivljenje podigne protiv vas? Ako je Bog ikada govorio po meni, doći će vrijeme kada ćete biti izvedeni pred vijeća i svaki stav istine koji zastupate bit će podvrgnut strogoj kritici. Vrijeme koje mnogi sada dopuštaju da bude uzalud potrošeno trebalo bi biti posvećeno zadaći koju nam je Bog dao da se pripravimo za približavajuću krizu.” Testimonies, sv. 5, 714–716.