Baltazarova gozba označuje „čas” nedjeljnog zakona, ali naglasak stavlja na sud nad republikanskim rogom. Nebukadnezarov zlatni kip u trećem poglavlju Danielove knjige smješta istu povijest u kontekst Božjeg vjernog naroda, koji je tada uzdignut kao stijeg. Šesto poglavlje Danielove knjige obrađuje istu liniju, ali razmatra ulogu protestantskog roga. Baltazar predstavlja „državu”, i pozvao je tisuću svojih „velikaša”.
Kralj Baltazar priredi veliku gozbu za tisuću svojih velikaša i pio je vino pred tom tisućom. Baltazar, dok je kušao vino, zapovjedi da donesu zlatne i srebrne posude koje je njegov otac Nabukodonozor bio odnio iz Hrama koji bijaše u Jeruzalemu, da iz njih piju kralj i njegovi knezovi, njegove žene i njegove inoče. Tada donesoše zlatne posude koje bijahu odnesene iz Hrama doma Božjega što bijaše u Jeruzalemu; i kralj, i njegovi knezovi, njegove žene i njegove inoče pili su iz njih. Pili su vino i slavili bogove od zlata, i od srebra, i od mjedi, i od željeza, i od drveta, i od kamena. U isti čas pojaviše se prsti čovječje ruke i pisahu nasuprot svijećnjaku po žbuci zida kraljeve palače; i kralj vidje dio ruke koja je pisala. Daniel 5:1–5.
Broj „deset” predstavlja zmaja, a sto i tisuću jednostavno su uvećanje istoga simbola. U šestom poglavlju, sto i dvadeset promiču prijevarni zakon, a sto i dvadeset simbol je za svećenike. Uzimajući u obzir načelo „redak na redak”, Belšazarova gozba predočuje sud nad iskvarenim državničkim ustrojstvom i sud nad iskvarenim crkvenim ustrojstvom. Belšazar se opijao babilonskim vinom, a zatim je odlučio oskvrnuti svete posude Božjega hrama u Jeruzalemu.
„Prorok kaže: ‘Vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji ima veliku vlast; i zemlja se prosvijetli od slave njegove. I povika silno jakim glasom govoreći: Pade, pade Babilon veliki i postade prebivalište đavola’ (Otkrivenje 18,1. 2). To je ista poruka koja je dana po drugom anđelu. Babilon je pao, ‘jer je sve narode napojio vinom gnjeva bluda svojega’ (Otkrivenje 14,8). Što je to vino?—Njezini lažni nauci. Ona je svijetu dala lažnu subotu umjesto subote iz četvrte zapovijedi te je ponovila laž koju je Sotona najprije rekao Evi u Edenu—prirodnu besmrtnost duše. Mnoge srodne zablude raširila je nadaleko i naširoko, ‘učeći kao nauke zapovijedi ljudske’ (Matej 15,9).“ Selected Messages, knjiga 2, 118.
Vino koje je Belšasar pio bila je papinska idolopoklonička subota, jer je gozba predstavljala proročki „čas“ nedjeljnog zakona. Posude iz Svetišta koje je unio u blagovaonicu predstavljale su ne samo pobunu protiv Boga, nego svete posude također predstavljaju Božji narod, jer doslovno predstavlja duhovno, a ljudi su posude.
Ipak temelj Božji stoji čvrsto, imajući ovaj pečat: Gospodin poznaje one koji su njegovi. I: Neka odstupi od nepravde svatko tko zaziva ime Kristovo. A u velikoj kući nema samo posuda zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i zemljanih; i jednih za čast, a drugih za sramotu. Ako se dakle tko od ovih očisti, bit će posuda za čast, posvećena i prikladna za Gospodarevu uporabu, pripravljena za svako dobro djelo. 2 Timothy 2:19–21.
Usred oskvrnjivanja Božjega naroda prisilnim svetkovanjem nedjelje, ognjeni rukopis ispisuje Belšazarovu propast.
U isti čas iziđoše prsti čovječje ruke i pisahu nasuprot svijećnjaku po vapnu zida kraljevske palače; i kralj vidje dio ruke koja je pisala. Tada se kraljevo lice promijeni, i njegove ga misli smetoše, te mu se zglobovi bokova opustiše, a koljena mu udaraše jedno o drugo. Kralj povika iza glasa da dovedu zvjezdare, Kaldejce i gatare. I kralj progovori te reče mudracima babilonskim: Tko god pročita ovo pismo i pokaže mi njegovo tumačenje, bit će odjeven u skerlet, i imat će zlatan lanac oko svoga vrata, i bit će treći gospodar u kraljevstvu. Daniel 5:5–7.
Povijesno se taj odlomak razumije tako da označuje kako je Baltazarov otac prepustio političko prijestolje Baltazaru, te je iz toga razloga najviše što je njegov sin mogao ponuditi za tumačenje napisanoga bila čast da bude treći vladar. U vremenu koje vodi do nedjeljnoga zakona u Sjedinjenim Državama, političko će vodstvo biti u podređenom položaju prema vjerskom vodstvu koje će djelovati na uvođenju novoga oblika bogoslužja. Zvijerina slika predstavlja spoj crkve i države, pri čemu crkva upravlja tim odnosom, a u vrijeme nedjeljnoga zakona Baltazar je bio politički kralj, te tako simbolizira državu, ali je bio tek drugi po vlasti u odnosu na vjerski autoritet svojega oca. Najviše što je mogao ponuditi Danielu bilo je da bude treći.
„Kad se rana crkva iskvarila odstupivši od jednostavnosti evanđelja i prihvativši poganske obrede i običaje, izgubila je Duha i silu Božju; a da bi nadzirala savjesti ljudi, zatražila je potporu svjetovne vlasti. Rezultat je bilo papinstvo, crkva koja je upravljala moći države i služila se njome radi promicanja vlastitih ciljeva, osobito radi kažnjavanja ‘hereze’. Da bi Sjedinjene Američke Države načinile sliku Zvijeri, vjerska sila mora tako nadzirati građansku vlast da će se i državna vlast crkva poslužiti za ostvarenje vlastitih ciljeva....“
„Nametanje svetkovanja nedjelje od strane protestantskih crkava jest nametanje štovanja papinstva — Zvijeri. Oni koji, razumijevajući zahtjeve četvrte zapovijedi, izaberu svetkovati lažnu umjesto prave subote, time odaju počast onoj vlasti po kojoj je jedino to i zapovjeđeno. No upravo činom nametanja vjerske dužnosti svjetovnom vlašću, same bi crkve načinile sliku Zvijeri; stoga bi nametanje svetkovanja nedjelje u Sjedinjenim Državama bilo nametanje štovanja Zvijeri i njezine slike.” Velika borba, 443, 448, 449.
Upravo se u krizi otkriva karakter, a tajanstvena poruka na zidu proizvela je krizu u Belšazarovu iskustvu i označila kraj njegova kraljevstva, simbolizirajući tako kraj kraljevstva zemaljske zvijeri. Belšazar je umro te iste noći, što predstavlja nedjeljni zakon, kada su Sjedinjene Države oborene kao šesto kraljevstvo biblijskog proročanstva pri nedjeljnom zakonu, ali Sjedinjene Države odmah prelaze u vrhovnoga kralja desetorice kraljeva. Deset kraljeva su sedmo kraljevstvo biblijskog proročanstva i oni se odmah suglase da svoje sedmo kraljevstvo predaju zvijeri.
Jer im Bog stavi u srca da izvrše njegovu volju, da se slože i predaju svoje kraljevstvo Zvijeri, dok se ne ispune riječi Božje. Otkrivenje 17,17.
Završni pokreti brzi su, a prijelaz sa šestoga kraljevstva na sedmo, a zatim na osmo, brz je, jer se svijet tada nalazi u velikoj krizi. Obaranje zvijeri zemlje izaziva strah kod Baltazara, i kao vrhovni kralj desetorice kraljeva on predstavlja strah koji će svi kraljevi zemlje iskusiti pri obaranju Sjedinjenih Država. U jedanaestom poglavlju Otkrivenja, „čas“ u kojem se rukopis pojavljuje na zidu jest „čas“ velikoga potresa. U tom su trenutku označena tri simbola islama, i upravo je islam taj koji u posljednjim danima izaziva strah kod kraljeva.
Jer, gle, kraljevi se sabraše, prođoše zajedno. Vidješe to, i tako se zadiviše; smetoše se i pobjegoše u žurbi. Ondje ih obuze strah i bol, kao u žene pri porodu. Ti lomiš lađe Taršiške istočnim vjetrom. Kako smo čuli, tako smo i vidjeli u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega: Bog će ga utvrditi dovijeka. Sela. Psalam 48:4–8.
Velikaši, ili kraljevi, bili su okupljeni na gozbi Baltazara, pijući vino Babilona te rukujući svetim posudama Božjega svetišta i promatrajući ih, kada ih obuze strah, kako je to prikazano Baltazarovim strahom kad se na zidu pojavi zapis. Baltazarov strah započeo je strah koji se sve više pojačava i koji je prikazan ženom u trudovima, a „sat” iz jedanaestoga poglavlja Otkrivenja vodi u dvanaesto poglavlje, gdje je stijeg prikazan kao žena koja upravo treba roditi. Prvi porođajni bol jest zapis na zidu gozbene dvorane. Strah uzrokuje „istočni vjetar” islama, koji „razbija lađe taršiške”.
U gozbenoj dvorani Belšazarovoj „tisuću knezova“ pije vino Babilona, koje predstavlja nametanje nedjelje. U to vrijeme orkestar Nabukodonozorov počinje svirati glazbu, dok Belšazar daje da se unesu ukrasi Svetišta. Bludnica iz Tira počinje pjevati, a otpali Izrael počinje plesati oko zlatnoga idola Nabukodonozorova. Ali gozbu prekida „istočni vjetar“, koji je „treći jao“ što dolazi brzo, i koji je „sedma truba“. Kada islam prekine gozbu, „narodi se razgnjeviše“. Razgnjeviše se, jer tada lađe Taršiške, simbol gospodarske strukture planeta Zemlje, bivaju potopljene usred mora.
Taršiš bijaše tvoj trgovac zbog mnoštva svakovrsnoga bogatstva; srebrom, željezom, kositrom i olovom trgovahu na tvojim sajmovima. Javan, Tubal i Mešek bijahu tvoji trgovci; trgovahu ljudskim dušama i brončanim posudama na tvojoj tržnici. Oni iz doma Togarme trgovahu na tvojim sajmovima konjima, konjanicima i mazgama. Ljudi iz Dedana bijahu tvoji trgovci; mnogi otoci bijahu roba tvoje ruke; donosili su ti na dar rogove od bjelokosti i ebanovinu. Sirija bijaše tvoj trgovac zbog mnoštva tvojih rukotvorina; trgovahu na tvojim sajmovima smaragdima, grimizom, izvezenim radom, tankim lanom, koraljima i ahatom. Juda i zemlja Izraelova bijahu tvoji trgovci; trgovahu na tvojoj tržnici pšenicom iz Minita, Panagom, medom, uljem i balzamom. Damask bijaše tvoj trgovac zbog mnoštva tvojih rukotvorina, zbog obilja svakovrsnoga bogatstva; vinom iz Helbona i bijelom vunom. Dan također, i Javan, koji su išli amo-tamo, trgovahu na tvojim sajmovima; sjajno željezo, kasija i mirisna trska bijahu na tvojoj tržnici. Dedan bijaše tvoj trgovac dragocjenim pokrivačima za kola. Arabija i svi knezovi Kedara trgovahu s tobom jaganjcima, ovnovima i jarcima; u tome ti bijahu trgovci. Trgovci iz Šebe i Raame, oni bijahu tvoji trgovci; trgovahu na tvojim sajmovima ponajboljim od svih mirodija, svakovrsnim dragim kamenjem i zlatom. Haran i Kane, i Eden, trgovci iz Šebe, Asirije i Kilmada, bijahu tvoji trgovci. Oni bijahu tvoji trgovci svakovrsnom robom, modrim haljinama, izvezenim radom i škrinjama s bogatom odjećom, povezanim užadima i načinjenim od cedrovine, među tvojom robom. Lađe taršiške pjevahu o tebi na tvojoj tržnici; i bijaše napunjena te posta vrlo slavna usred mora. Tvoji veslači odvedoše te na velike vode; istočni te vjetar razbi usred mora. Tvoje bogatstvo, tvoji sajmovi, tvoja roba, tvoji mornari i tvoji kormilari, tvoji kalafati i trgovci tvojom robom, i svi tvoji ratnici koji su u tebi, i sve tvoje mnoštvo koje je usred tebe, past će usred mora u dan tvoje propasti. Ezekiel 27:12–26.
„Taršiški brodovi” simbol su gospodarske strukture planeta Zemlje, i potapaju se usred mora od „istočnoga vjetra”. Ezekiel nas obavještava da se to događa na „dan tvoje propasti”, a predmet dvadeset i sedmoga poglavlja Ezekiela jest naricaljka nad Tirom.
I opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Sada, sine čovječji, podigni naricaljku za Tir; I reci Tiru: O ti koji si smješten na ulazu u more, koji si trgovac narodima za mnoge otoke, ovako govori Gospodin Jahve: O Tire, ti si rekao: Ja sam savršene ljepote. Ezekiel 27:1–3.
Dan propasti Tira predmet je naricaljke. Dan propasti Tira jest nedjeljni zakon, jer je Tir simbol papinstva, čiji sud započinje u „času” u kojem drugi glas iz Otkrivenja osamnaest počinje pozivati ljude da izađu iz Babilona.
I začuh drugi glas s neba kako govori: Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici u njezinim grijesima i da ne primite od njezinih zala. Jer grijesi su njezini doprli do neba i Bog se spomenuo njezinih bezakonja. Vratite joj kako je ona vama vratila i podajte joj dvostruko po njezinim djelima; u čašu koju je napunila ulijte joj dvostruko. Koliko je samu sebe proslavila i raskošno živjela, toliko joj podajte muke i žalosti; jer ona govori u svojem srcu: Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i žalosti neću vidjeti. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i tuga i glad; i bit će sva spaljena ognjem, jer je silan Gospodin Bog koji joj sudi. I kraljevi zemaljski, koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, plakat će i naricati nad njom kad vide dim njezina požara, stojeći izdaleka od straha pred njezinom mukom, govoreći: Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Jer u jedan je čas došao sud tvoj. I trgovci zemaljski plakat će i tugovati nad njom, jer njihove robe nitko više ne kupuje. Otkrivenje 18:4–11.
Riječ koja se pet puta kao „čas” rabi u knjizi proroka Daniela uvijek predstavlja neku vrstu suda. Vrsta suda određena je kontekstom odlomka u kojemu se upotrebljava. U četvrtom poglavlju Daniela riječ „čas” najprije se rabi da navijesti dolazeći sud, bilo da je riječ o istražnom sudu koji je započeo 22. listopada 1844., bilo o izvršnom sudu koji započinje pri nedjeljnom zakonu. U oba slučaja, i istražni i izvršni sud napreduju postupno. Izvršni sud nad papinstvom započinje pri nedjeljnom zakonu u Sjedinjenim Državama. To označuje „čas” u kojemu započinje izvršni sud nad papinstvom, a taj „čas” jest „čas” velikoga potresa iz Otkrivenja jedanaest, kada su dva svjedoka, predstavljena Šadrakom, Mešakom i Abed-Negom, bačena u peć kao stijeg koji se podiže poput silne vojske Ezekielove. Taj „čas” jest vrijeme kada se na Belšazarovu zidu pojavljuje rukopis.
„Taršiški brodovi“, koji predstavljaju strukturu gospodarskih opskrbnih linija planeta Zemlje, bit će potopljeni usred mora u to vrijeme, i to će izazvati strah među trgovcima i kraljevima zemlje, kako je prikazano u Belšasaru.
U jedanaestom poglavlju Otkrivenja, „sat” je vrijeme kada brzo dolazi „treće Jao” islama, kada zatrubi Sedma truba i kada se narodi razgnjeve. Sva ta tri simbola upućuju na islam kao providnosno sredstvo kojim se Gospodin služi da upravo u tom „satu” izvrši smaknuće Belšacara. Belšacara su usmrtili neprijatelji koji su potajno ušli u njegovo kraljevstvo kroz vrata koja su bila nemarno ostavljena otvorenima, baš kao što je granični zid između Meksika i Sjedinjenih Država nemarno ostavljen otvorenim, kako se približava „sat” „velikoga potresa”.
Iscjeljenje smrtonosne rane papinstva izloženo je u posljednjih šest stihova jedanaestog poglavlja Daniela. U tim se stihovima prepoznaju tri prepreke koje bivaju svladane kako se iscjeljuje smrtonosna rana papinstva. Kralj Sjevera uvijek svladava tri prepreke na svom putu do vrhovne vlasti, i to uvijek redoslijedom: najprije svojega neprijatelja, zatim svojega saveznika, i naposljetku svoju žrtvu. Prvi koji je bio svladan bio je Kralj Juga, koji predstavlja Sovjetski Savez, posljednjega neprijatelja Rima, koji je bio uklonjen 1989. godine. Druga prepreka jest slavna zemlja, koja je saveznik Rima i koja je za Rim osvojila SSSR, Sjedinjene Američke Države, koja biva osvojena u „satu” koji sada razmatramo. Nakon toga treća prepreka, predstavljena kao Egipat, označava trenutak kada papinstvo preuzima nadzor nad svojom žrtvom, Ujedinjenim narodima.
Godine 1989., kada se dogodilo otpečaćivanje tih redaka i kada je potom došlo do porasta spoznaje o tim retcima, prepoznato je da su poganski Rim, papinski Rim, a zatim i suvremeni Rim (predstavljen kao Kralj Sjevera u posljednjih šest redaka jedanaestog poglavlja Daniela), svaki trebali nadvladati tri zemljopisne zapreke prije nego što su bili uspostavljeni kao kraljevstvo. Za poganski Rim te su tri zapreke bile predstavljene kao tri smjera.
I iz jednoga od njih izađe mali rog, koji je silno narastao prema jugu, i prema istoku, i prema krasnoj zemlji. Daniel 8:9.
Za papinski Rim bili su to tri roga koja je trebalo iščupati.
Promatrah rogove, i gle, među njima izraste drugi, mali rog, pred kojim tri od prvih rogova bijahu iščupana s korijenom; i gle, na tom rogu bijahu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike stvari. Daniel 7,8.
Za suvremeni Rim (kralja sjevera), prikazan u posljednjih šest stihova jedanaestog poglavlja Daniela, tri su prepreke bile kralj juga, slavna zemlja i Egipat. Kao i kod poganskoga Rima i papinskog Rima, te su tri prepreke predstavljale zemljopisne zapreke. Suvremeni Rim, prikazan kao kralj sjevera u posljednjih šest stihova jedanaestog poglavlja Daniela, trebao je nadvladati tri „zida“, a s prvim je zidom postojao i filozofski „zid“ koji je bio uklonjen u isto vrijeme kada je bio uklonjen i doslovni zid. Godine 1989., kada je kralj sjevera oborio Sovjetski Savez (kralja juga), bio je uklonjen filozofski „zid“ „željezne zavjese“, dok je Berlinski zid bio razmontiran.
U „času” Baltazarova suda, kada je pismo na zidu, a njegovi neprijatelji potajno ulaze kroz nečuvana vrata, filozofski „zid” razdvajanja crkve i države biva uklonjen, dok je islam trećega Jao potajno ušao kroz nenadzirani „zid” na južnoj granici slavne zemlje.
Kad „Egipat“, koji predstavlja Ujedinjene narode, bude osvojen i kad se ukloni filozofski „zid nacionalnog suvereniteta“, dok svaka nacija bude prisiljena prihvatiti jednosvjetsku vladu kojom upravlja bludnica iz Tira. U to će se vrijeme dogoditi financijski slom koji će proizvesti izvanredno stanje i despotizam posljednjih dana. Nešto bi se doista moglo dogoditi na ulici koja se zove „Wall Street“.
„Sama sredstva koja se sada tako škrto ulažu u Božju stvar, a sebično zadržavaju, uskoro će biti bačena s svim idolima k krticama i šišmišima. Novac će uskoro vrlo naglo izgubiti svoju vrijednost kad se stvarnost vječnih prizora otvori čovjekovim osjetilima.“ Welfare Ministry, 266.
U sljedećem članku nastavljamo naše proučavanje Belšacara.
„Danas, kao i u Ilijine dane, crta razgraničenja između Božjega naroda koji drži Njegove zapovijedi i štovatelja lažnih bogova jasno je povučena. ‘Dokle ćete hramati na dvije strane?’ povika Ilija; ‘ako je Jahve Bog, slijedite Njega; ako li je Baal, slijedite njega.’ 1 Kings 18:21. A poruka za današnje vrijeme glasi: ‘Pade, pade Babilon veliki…. Iziđite iz nje, narode Moj, da ne budete dionici njezinih grijeha i da ne primite od njezinih zala. Jer grijesi njezini dopriješe do neba, i Bog se spomenu njezinih bezakonja.’ Revelation 18:2, 4, 5.
„Vrijeme nije daleko kada će kušnja doći na svaku dušu. Na nas će se vršiti pritisak da svetkujemo lažnu subotu. Sukob će biti između Božjih zapovijedi i ljudskih zapovijedi. Oni koji su, korak po korak, popuštali svjetovnim zahtjevima i prilagođavali se svjetovnim običajima, tada će se pokoriti vlastima radije nego da se izlože poruzi, uvredama, prijetnji tamnicom i smrti. U to će se vrijeme zlato odvojiti od troske. Prava će se pobožnost jasno razlikovati od njezina privida i sjajnog ukrasa. Mnoge će zvijezde kojima smo se divili zbog njihove blistavosti tada utrnuti u tami. Oni koji su na sebe uzeli ukrase Svetišta, a nisu odjeveni Kristovom pravednošću, tada će se pokazati u sramoti vlastite golotinje.“ Proroci i kraljevi, 187, 188.