Kad je Gospodin sklopio savez sa starim Izraelom, dao je dvije ploče kao temelj i simbol saveznoga odnosa. Te su dvije ploče također označavale odgovornost staroga Izraela da svijetu pruži živo svjedočanstvo o dvjema pločama. Kad je Gospodin sklopio savez s modernim Izraelom, dao je dvije ploče kao temelj i simbol saveznoga odnosa. Te su dvije ploče također označavale njihovu odgovornost da svijetu pruže živo svjedočanstvo o svim četirima pločama.
Dvije ploče dane su doslovnom drevnom Izraelu neposredno nakon što ih je Bog izbavio iz doslovnoga ropstva egipatske službe te ih proveo kroz razočaranje prijelaza preko Crvenoga mora. Razdoblje tijekom kojega je doslovni drevni Izrael bio u ropstvu bilo je u proročanstvu izričito određeno kao četiri stotine i trideset godina, a dok je bio u ropstvu, doslovni drevni Izrael zaboravio je i prestao svetkovati subotu sedmoga dana.
Dvije ploče bile su dane duhovnom suvremenom Izraelu upravo nakon što ih je Bog izbavio iz duhovnoga ropstva katoličkoga jarma i proveo kroz veliko razočaranje 1844. godine. Vremensko razdoblje tijekom kojega je duhovni suvremeni Izrael bio u ropstvu bilo je u proročanstvu točno određeno kao tisuću dvjesto šezdeset godina, a dok je bio u ropstvu, duhovni suvremeni Izrael zaboravio je sedmi dan subote i prestao ga svetkovati.
Upravo u onom povijesnom trenutku kada je Bog dao dvije ploče Mojsiju da ih odnese drevnom Izraelu, njegov je brat Aron izrađivao zlatni lik teleta. Dvije ploče Deset zapovijedi potvrđuju da je Bog ljubomoran Bog, a njegova se ljubomora osobito očituje protiv idolopoklonstva; i dok je Mojsije silazio s gore, drevni je Izrael gol plesao oko zlatnoga lika koji je izradio onaj koji je bio izabran kao Božji glasnogovornik.
I Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospodnje koji ga je poslao i sve znakove koje mu je zapovjedio. I Mojsije i Aron otiđoše i sabraše sve starješine sinova Izraelovih. I Aron izgovori sve riječi koje je Gospodin bio rekao Mojsiju i učini znakove pred očima naroda. Izlazak 4:28–30.
Brat proroka koji je vodio drevni Izrael tijekom savezničke povijesti kada su bile dane dvije ploče Saveza bio je vođa u pobuni slike ljubomore. Muž proročice koja je vodila suvremeni Izrael tijekom savezničke povijesti kada su bile dane dvije ploče Saveza bio je vođa u pobuni iz 1863., a 1863. označava prvi naraštaj adventizma kao prikazan slikom ljubomore postavljenom na ulazu k vratima žrtvenika.
Tada mi reče: Sine čovječji, podigni sada oči svoje prema sjeveru. I podigoh oči svoje prema sjeveru, i gle, na sjeveru, kod vrata žrtvenika, stajaše na ulazu ovaj lik ljubomore. Ezekiel 8:5.
„žrtvenik” je simbol Krista.
„U opasnosti smo da pomiješamo sveto i obično. Sveti oganj od Boga treba se koristiti u našim nastojanjima. Pravi je žrtvenik Krist; prava je vatra Duh Sveti. To je naše nadahnuće. Samo onda kada Duh Sveti vodi i upravlja čovjekom, on je siguran savjetnik. Ako se odvratimo od Boga i od Njegovih izabranih da bismo pitali na tuđim žrtvenicima, bit će nam odgovoreno prema našim djelima.” Selected Messages, knjiga 3, 300.
„Vrata” su crkva.
„Za poniznu dušu koja vjeruje, Božji dom na zemlji vrata su neba. Pjesma hvale, molitva, riječi koje govore Kristovi predstavnici, sredstva su koja je Bog odredio da pripravi narod za Crkvu na nebu, za to uzvišenije bogoštovlje u koje ne može ući ništa što onečišćuje.“ Testimonies, svezak 5, 491.
Godine 1863. laodicejski adventizam postao je pravno registrirana crkva i prestao biti pokret. Tada su „ušli” u crkvenu povijest. Godine 1863. Kristova crkva stupila je u pravnu povezanost s vladom Sjedinjenih Država. Te su godine također uveli krivotvorenu kartu kako bi zamijenili dvije svete Habakukove ploče. Čim je druga ploča bila pripravljena, u smislu proročke povijesti oni koji su bili predočeni Aronom pripravljali su krivotvoreni lik.
Druga zapovijed najspecificnije je upozorenje protiv idolopoklonstva i štovanja likova. Također je ondje gdje Bog otkriva svoj karakter kao ljubomoran Bog. Također je ondje gdje iznosi načelo da zadržava sud nad zlima do trećega i četvrtoga naraštaja. Deset zapovijedi prijepis su Kristova karaktera.
„Za odbacivanje Krista, sa svim posljedicama koje su uslijedile, oni su bili odgovorni. Grijeh jednoga naroda i propast jednoga naroda bili su na teret vjerskih vođa.“
„Ne djeluju li i u naše doba isti utjecaji? Ne idu li mnogi od vinogradara Gospodnjega vinograda stopama židovskih vođa? Ne odvraćaju li vjerski učitelji ljude od jasnih zahtjeva Božje riječi? Umjesto da ih odgajaju u poslušnosti Božjemu zakonu, ne odgajaju li ih u prijestupu? S mnogih crkvenih propovjedaonica narod se uči da Božji zakon za njih nije obvezujući. Uzdižu se ljudske predaje, uredbe i običaji. Potiču se oholost i samodostatnost zbog Božjih darova, dok se Božji zahtjevi zanemaruju.“
„Odbacujući Božji zakon, ljudi ne znaju što čine. Božji zakon je prijepis Njegova karaktera. On utjelovljuje načela Njegova kraljevstva. Onaj koji odbija prihvatiti ta načela, stavlja se izvan toka kojim teku Božji blagoslovi.“ Christ’s Object Lessons, 305.
Karakter Krista jest Njegova slika, i on uključuje to da je On ljubomoran Bog. Božja ljubomora očitovala se u Kristu kada je dvaput očistio hram. Pri prvom čišćenju hrama učenici koji su svjedočili tome djelu tada su bili navedeni prisjetiti se da je Pismo upućivalo na Božju ljubomoru.
A bijaše blizu židovska Pasha, i Isus uziđe u Jeruzalem, te u hramu nađe one koji su prodavali volove i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede. I načinivši bič od užadi, istjera sve iz hrama, i ovce i volove; i prosu novac mjenjačima te isprevrta stolove; a onima koji su prodavali golubove reče: Nosite to odavde; ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovine. I sjetiše se njegovi učenici da je napisano: Revnost za kuću tvoju izjeda me. Ivan 2:13–17.
U Pismima je i na hebrejskom i na grčkom riječ „revnostan” ujedno i riječ „ljubomoran”. To je ista riječ. Kada je Krist očistio hram, očitovao je Božju ljubomoru, koja je obilježje Božjega karaktera prepoznato u drugoj zapovijedi, a osobito se očituje protiv idolopoklonstva. Kada je Mojsije sišao s gore s dvjema pločama i shvatio što je Aron učinio i što je narod činio, razbio je dvije ploče. Te su dvije ploče bile prava slika ljubomore, jer su bile fizički prikazi koji su označavali Boga kao ljubomornoga Boga. Kada je Mojsije razbio dvije ploče, očitovao je upravo onu ljubomoru koja je prepoznata u drugoj zapovijedi.
I Mojsije se okrenu te siđe s gore, a u ruci mu bijahu dvije ploče Svjedočanstva; ploče bijahu ispisane s obje strane; i s jedne i s druge strane bijahu ispisane. A ploče bijahu djelo Božje, i pismo bijaše pismo Božje, urezano na pločama. A kad Jošua ču buku naroda kako viče, reče Mojsiju: U taboru je bojna vika. A on reče: Nije to glas onih koji viču zbog pobjede, niti je to glas onih koji jauču zbog poraza; nego čujem glas onih koji pjevaju. I dogodi se, čim se približio taboru, da ugleda tele i ples; i Mojsijev se gnjev raspali, te baci ploče iz svojih ruku i razbi ih pod gorom. Izlazak 32:15–19.
Dvije ploče bile su svjedočanstvo Božjega karaktera. Božji karakter jest slika koja se po Kristovoj pravednosti treba oblikovati u ljudima. Dvije ploče prava su slika ljubomore, a Aron je proizveo krivotvorenu sliku ljubomore upravo u vrijeme kad se prava slika ljubomore predavala drevnom Izraelu. Oni u kojima je Krist oblikovan imaju Njegovu sliku i haljinu Njegove pravednosti, a ipak su Aronovi slavljenici plesali goli, jer su bili laodikejci. Laodikejci su „nesretni, i jadni, i siromašni, i slijepi, i goli.”
A kad je Mojsije vidio da je narod gol — jer ga je Aron ogolio na njegovu sramotu među njegovim neprijateljima — (Izlazak 32,25).
Godine 1856., sedam godina prije nego što je izrađen krivotvoreni dijagram, i James i Ellen White prepoznali su da je pokret prešao u laodicejsko stanje. Godine 1863. adventizam je bio duhovno „gol”, kao što je drevni Izrael bio doslovno „gol” dok je plesao oko krivotvorene slike ljubomore. Krivotvorina koju je Aron načinio bila je idol od zlata, ali je bila lik teleta, koje je zvijer. Bila je slika zvijeri, a također i slika zvijeri. Zlatno tele bilo je slika zvijeri, ali je također bilo posvećeno bogovima za koje je Aron nepravedno izjavio da su izbavili Izrael iz egipatskoga ropstva.
I primi ih iz njihovih ruku te ga oblikova rezbarskim oruđem, pošto načini tele od lijevana metala; i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izraele, koji te izvedoše iz zemlje egipatske. A kad Aron to vidje, sagradi žrtvenik pred njim; i Aron proglasi govoreći: Sutra je blagdan Gospodu. I uraniše sutradan te prinesoše paljenice i donesoše pričesnice; potom narod sjede da jede i da pije, pa ustadoše da se razuzdaju. Izlazak 32,4–6.
Zlatno tele bilo je slika Zvijeri, ali bilo je posvećeno lažnim bogovima, te je stoga bilo i slika (prinos) Zvijeri. Ta je slika bila načinjena od zlata, koje je simbol Babilona, i bila je tele, koje je najviši oblik prinosa u službi Svetišta. Bilo je posvećeno egipatskim bogovima. Otajstveni Babilon (jer sva proročka svjedočanstva označuju svršetak svijeta) sastoji se od žene koja jaše na Zvijeri. Zvijer na kojoj žena jaše jesu Ujedinjeni narodi (deset kraljeva) i simbol je Zmaja, ateizma i Egipta. Sama je žena krivotvorina Božje prave crkve. Zlatno tele koje je Aron posvetio egipatskim bogovima predoznačivalo je veliku bludnicu iz sedamnaestog poglavlja Otkrivenja, koja je Babilon (zlato), jaše na Zvijeri (Egipat) i krivotvorena crkva (tele).
U isto vrijeme Aron je sagradio žrtvenik, koji, kako je upravo određeno, predstavlja Krista, pravi žrtvenik. Potom je uspostavio krivotvoreni sustav bogoslužja, jer je za sljedeći dan proglasio blagdan Gospodu. Aronovo zlatno tele bilo je slika „zvijeri” i „zvijeri”, i bilo je postavljeno „pred” krivotvorenog Krista, a jedan je dan bio određen za slavljenje njegova lažnog sustava bogoslužja.
Sjedinjene Države sila su koja podiže kip Zvijeri, a zatim prisiljava svijet da slijedi njezin primjer. Sjedinjene Države imaju moć nametnuti svijetu taj sustav bogoslužja, i to čine naočigled Zvijeri, „pred“ njom.
I vidjeh drugu Zvijer gdje uzlazi iz zemlje; i imala je dva roga kao janje, a govorila je kao zmaj. I izvršava svu vlast prve Zvijeri pred njom te navodi zemlju i one koji na njoj prebivaju da se klanjaju prvoj Zvijeri, kojoj bijaše izliječena smrtna rana. Otkrivenje 13,11.12.
Čovjek grijeha, koji je papinstvo, zvijer je iz mora iz trinaestog poglavlja Otkrivenja. Kada Sjedinjene Američke Države progovore kao zmaj, pri uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu, tada počinju prisiljavati svijet da podigne sliku zvijeri „pred“ njom. Zvijer koja je pred Sjedinjenim Američkim Državama (zvijeri iz zemlje) jest papinstvo (zvijer iz mora). Papinstvo je krivotvoreni Krist, a Aron je postavio svoj zlatni kip pred krivotvorenim Kristom, jer Krist je pravi žrtvenik. Aron je zatim uspostavio lažni sustav bogoslužja, kako je prikazano proglašenjem blagdanskoga dana koji se trebao održati sljedećega dana. I Sjedinjene Američke Države nameću lažni sustav bogoslužja, a i on je povezan s krivotvorenim danom bogoslužja.
Kad je Mojsije sišao s gore, spor je bio između prave i lažne slike ljubomore—slike Krista ili slike Sotone. Krivotvorina se sastojala od krivotvorenoga Krista (žrtvenik), krivotvorenoga iskustva (laodicejskog), krivotvorenoga dana bogoslužja („sutra je blagdan Gospodnji”). Pobuna zlatnoga teleta predstavlja pobunu uskoro dolazećega nedjeljnog zakona, ali ona također predstavlja pobunu laodicejskoga adventizma 1863. godine.
Godine 1863. uvedena je krivotvorena ploča kako bi se prikrili dragulji Millerova sna, kako su bili prikazani na dvije Habakukove ploče. Te su dvije ploče bile predočene dvjema pločama koje je Mojsije primio na gori. Godine 1863. uspostavljena je zakonska veza s vladom Sjedinjenih Država, čime je okončan mileritski pokret i pravno registriran laodicejski pokret kao Crkva adventista sedmoga dana. Taj je odnos bio predočen Aronovim likom Zvijeri, koji je u proročkom smislu određen kao spoj Crkve i Države, čime se predočuje da su mileriti 1863. uspostavili odnos Crkve i Države, a ujedno se time predočuju i Sjedinjene Države u vrijeme uskoro dolazećeg nedjeljnog zakona.
Aaronove nage rasplesane lude, koje predstavljaju krivotvoreno iskustvo Laodiceje, bile su upravo onakve kakav je mileritski pokret postao 1856. godine. Duhovno iskustvo predstavljeno Aaronovim rasplesanim ludama bilo je suprotstavljeno iskustvu Mojsija, koji je očitovao ljubomoru Božjega karaktera prema idolopoklonstvu. „Ples“ je u proročanstvu simbol obmane, a Aaronove rasplesane lude također su predstavljale obmanu koju Sjedinjene Države donose prisiljavajući svijet da „pleše“ uz Nebukadnezarov orkestar, dok bludnica iz Tira pjeva svoje pjesme.
Godine 1863. laodicejski mileritski pokret prešao je u pravno registriranu laodicejsku Adventističku crkvu sedmoga dana. Kao što je utvrđeno u prethodnim člancima, 1863. godine Jerihon je bio ponovno sagrađen, jer je Jerihon simbol blagostanja Laodiceje i služi kao krivotvorina grada Jeruzalema. Godine 1863. uvođenje krivotvorene proročke karte predstavljalo je ponavljanje povijesti Arona, zlatnoga teleta i rasplesanih bezumnika. Povijest izbavljenja na Crvenome moru sestra White opetovano je upotrebljavala kako bi prikazala povijest ranoga adventizma, a ta se primjena savršeno podudara s poviješću Mojsija i Arona u sporu oko slike ljubomore.
Godine 1863. prvi naraštaj laodicejskog adventizma započeo je kada je lik ljubomore bio postavljen na vratima (crkve), koja su bila pred žrtvenikom (Kristom). Taj je prvi naraštaj zatim „ušao” u povijest rastućih gadosti.
Tada mi reče: Sine čovječji, podigni sada oči svoje prema sjeveru. I podigoh oči svoje prema sjeveru, i gle, na sjevernoj strani, kod vrata žrtvenika, stajaše pri ulazu taj lik ljubomore. Ezekiel 8,5.
Ova ćemo razmatranja nastaviti u sljedećem članku.
„Kakvo je naše stanje u ovom strašnom i svečanom vremenu? Jao, kakva oholost prevladava u crkvi, kakvo licemjerje, kakva obmana, kakva ljubav prema odijevanju, lakoumnosti i zabavi, kakva težnja za prvenstvom! Svi su ti grijesi pomračili um, tako da se vječne stvari nisu razabrale. Nećemo li istraživati Pisma da bismo znali gdje se nalazimo u povijesti ovoga svijeta? Nećemo li postati upućeni u djelo koje se u ovo vrijeme izvršava za nas i u položaj koji bismo mi kao grešnici trebali zauzeti dok to djelo pomirenja traje? Ako imalo marimo za spasenje svojih duša, moramo učiniti odlučnu promjenu. Moramo tražiti Gospodina s istinskim pokajanjem; moramo s dubokom skrušenošću duše priznati svoje grijehe, da budu izbrisani.
„Ne smijemo više ostati na začaranom tlu. Ubrzano se približavamo završetku svoga vremena kušnje. Neka svaka duša ispita: Kako stojim pred Bogom? Ne znamo koliko će uskoro naša imena biti uzeta na Kristove usne i naši slučajevi konačno odlučeni. O, kakve li će biti te odluke! Hoćemo li biti ubrojeni među pravedne ili ćemo biti svrstani među zle?״
„Neka crkva ustane i pokaje se pred Bogom za svoja otpada. Neka se stražari probude i neka daju jasan zvuk trube. To je određeno upozorenje koje moramo objaviti. Bog zapovijeda svojim slugama: ‘Vikni iz svega grla, ne ustegni se, podigni svoj glas kao truba i objavi mojemu narodu njegov prijestup, i domu Jakovljevu njegove grijehe’ (Izaija 58,1). Pozornost naroda mora biti zadobivena; ako se to ne može postići, sav je trud uzaludan; pa kad bi i anđeo s neba sišao i govorio im, njegove riječi ne bi donijele više dobra nego kad bi govorio u hladno uho smrti.“
„Crkva se mora probuditi na djelovanje. Duh Božji nikada ne može doći sve dok ona ne pripravi put. Treba biti ozbiljnoga preispitivanja srca. Treba biti složne, ustrajne molitve i po vjeri prisvajanja obećanja Božjih. Ne treba biti odijevanja tijela u kostrijet, kao u drevna vremena, nego dubokoga poniženja duše. Nemamo ni najmanjeg razloga za samozadovoljstvo i samouzvisivanje. Trebamo se poniziti pod moćnom rukom Božjom. On će se pojaviti da utješi i blagoslovi istinske tražitelje.“ Selected Messages, knjiga 1, 125, 126.