Knjiga proroka Daniela - Osamdeset i peta

Sto dvadeset i šest godina nakon pobune iz 1863., godine 1989. bilo je otpečaćeno posljednjih šest redaka jedanaestoga poglavlja Daniela. Spoznaja koja je te godine najprije bila otpečaćena bilo je prepoznavanje reformnih linija svete povijesti i otkrivenje da su sve one međusobno usporedne. Zatim se 1992. svjetlo o posljednjih šest redaka počelo razotkrivati. Prva javna izlaganja tih istina bila su 1994., a predmet su bile reformne linije. Godine 1996. bio je objavljen časopis pod naslovom The Time of the End, koji je označio posljednjih šest redaka jedanaestoga poglavlja Daniela.

1996. bila je godina u kojoj je poruka bila formalizirana, što je oznaka koja je paralelna s formalizacijom poruke Williama Millera 1831. godine. Millerova poruka bila je objava otvaranja suda, a posljednjih šest redaka jedanaestoga poglavlja Daniela bili su objava završetka suda. Predmet Millerove poruke bilo je proročko vrijeme kako je otkriveno u Bibliji. Predmet posljednjih šest redaka jedanaestoga poglavlja Daniela bio je suvremeni Rim (krivotvoreni kralj sjevera). Metodologija otkrivena Milleru bila je njegovih 14 Pravila proročkoga tumačenja. Metodologija otkrivena 1989. bila je „red na red” reformnih pokreta.

Millerovo djelo uključivalo je uspostavljanje Božje Riječi kao mjerodavne, nasuprot papinskim predajama i običajima koji su bili na snazi u svijetu tisuću dvjesto šezdeset godina. Zbog toga je Millerova poruka prvi put objavljena 1831. godine (čime je Millerova poruka formalizirana), točno dvjesto dvadeset godina nakon nastanka Biblije kralja Jakova. Djelo Future for America bilo je prepoznavanje uloge Sjedinjenih Država u iscjeljenju smrtonosne rane papinstva pri uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu. Zbog toga je časopis The Time of the End objavljen 1996. godine (čime je poruka formalizirana), točno dvjesto dvadeset godina nakon početka Sjedinjenih Država 1776. godine.

Prepoznavanje dvjesto dvadeset godina koje su povezivale temu svakoga reformnog pokreta s povijesnom referentnom točkom nije bilo prepoznato sve do znatno nakon 11. rujna 2001., jer tek kada je na taj datum stiglo treće jao, Gospod je svoj narod poveo natrag na stare staze iz Jeremije, šesto poglavlje, šesnaesti i sedamnaesti redak. Ondje je ponovno otkrivena svjetlost o „sedam vremena“, a kako se ta svjetlost razvijala, postalo je očito da je dvjesto dvadeset broj koji povezuje Daniela osam, retke trinaesti i četrnaesti. U trinaestom retku prepoznaje se viđenje „chazon“ o proročkoj povijesti, a u četrnaestom retku prepoznaje se viđenje „mareh“ o „pojavi“. Povezanost između ta dva retka ono je čemu je Gabriel došao poučiti Daniela, a Daniel predstavlja Božji narod u posljednjim danima koji dolazi do razumijevanja povezanosti između ta dva viđenja.

Viđenje iz trinaestoga retka predstavlja „sedam vremena” (dvije tisuće petsto dvadeset godina), a viđenje iz četrnaestoga retka predstavlja dvije tisuće tristo dana (godina). „Sedam vremena” protiv južnoga kraljevstva Judina, koje predstavlja Judu, Jeruzalem i Svetište, započelo je 677. pr. Kr., a dvije tisuće tristo godina koje označuju obnovu Jeruzalema i Svetišta započele su 457. pr. Kr.

Dvije stotine i dvadeset godina povezuju ova dva viđenja, a broj dvjesto i dvadeset prepoznat je kao simbol povezanosti između gaženja vojske i Svetišta od strane pustošnih sila poganstva i papinstva, što je prikazano kao raspršenje i Božji gnjev. Dvjesto i dvadeset godina povezalo je viđenje sotonskoga djela gaženja Svetišta s viđenjem pobožnoga djela obnove istoga Hrama. Dvjesto i dvadeset godina stoga je simbol koji predstavlja svetu povezanost.

Kao što je mileritski pokret završio pobunom 1863. godine, a zatim je, sto dvadeset i šest godina poslije, nastupio pokret trećega anđela, naglašavajući tako da su ta dva pokreta bila povezana simbolikom „sedam vremena” (sto dvadeset i šest), tako je i dvjesto dvadeset godina povezalo Millerovo uspostavljanje biblijske poruke 1831. godine s izdavanjem Biblije kralja Jamesa 1611. godine; isto je tako to isto vremensko razdoblje povezalo Future for America s početkom Amerike, dok je istodobno označavalo kraj Amerike.

Dana 22. listopada 1844. Glasnik Saveza iznenada je došao u hram koji je podigao tijekom četrdeset i šest godina, od 1798., svršetka prvoga gnjeva, do 1844., svršetka posljednjega gnjeva. Njegovu ulasku u hram prethodilo je izlijevanje Duha Svetoga u pokretu Ponoćnoga poklika, koji je bio predoznačen Kristovim svečanim ulaskom u Jeruzalem. Ta dva svjedoka utvrđuju da će, kada se pokret Ponoćnoga poklika ponovi u posljednjim danima, Krist podići hram od sto četrdeset i četiri tisuće. Ta su dva pokreta, u kojima se ispunjava Ponoćni poklik iz prispodobe o deset djevica, usporedna jedan drugomu.

Povijest milerita (pokreta prvoga anđela) predstavlja sve snažniju objavu Božje sile koja je započela kada je knjiga proroka Daniela bila otpečaćena 1798. godine. Sila se povećala kada je anđeo iz desetoga poglavlja Otkrivenja sišao 11. kolovoza 1840. Zatim je došlo prvo razočaranje 19. travnja 1844., što je naposljetku dovelo do izlijevanja Duha Svetoga na taborovanju u Exeteru koje je započelo 12. kolovoza 1844. i nastavilo se širiti poput plimnoga vala preko zemlje sve do 22. listopada 1844.

Povijest Future for America (pokreta trećega anđela) predstavlja sve snažnije očitovanje Božje sile koje je započelo kada je knjiga proroka Daniela bila otpečaćena 1989. godine. Ta se sila povećala kada je anđeo iz osamnaestoga poglavlja Otkrivenja sišao 11. rujna 2001. Zatim je došlo prvo razočaranje 18. srpnja 2020., koje će u konačnici dovesti do izlijevanja Duha Svetoga, koje će se nastaviti širiti poput požara po zemlji sve dok Mihovil ne ustane i ljudsko vrijeme milosti ne završi.

Dana 22. listopada 1844. ispunilo se nekoliko proročanstava, čime je prepoznato da će se, pri uskoro dolazećem zakonu o nedjelji, nekoliko proročanstava ponovno ispuniti. Jedno od tih proročanstava jest odgađanje viđenja, kako je prikazano u drugom poglavlju Habakuka. Drugo poglavlje Habakuka prepoznalo je iskustvo i pokreta prvoga i trećega anđela. Oba su pokreta suočena s raspravom o ispravnoj biblijskoj metodologiji, koja se odvija između predstavnika pokreta i prijašnjega izabranog naroda koji se za vrijeme procesa rasprave zaobilazi.

Poruka koju su stražari povijesti prvoga anđela trebali braniti bilo je prepoznavanje istina (Millerovih dragulja), koje su naposljetku bile prikazane na dvjema svetim kartama iz 1843. i 1850. Tijekom rasprave nastupilo bi razočaranje koje je označilo odvajanje od dviju suprotstavljenih skupina, te poziv na dublje posvećenje vjernima.

Tada Habakuk prepoznaje razliku između dviju skupina uključenih u proces ispitivanja temeljnih istina. Taj proces ispitivanja, koji je uključivao raspravu između dviju skupina koja je umuknula 22. listopada 1844., završio je upravo ondje gdje završava drugo poglavlje Habakuka.

Gospodin je iznenada ušao u svoj mileritski hram, i tada je sva zemlja trebala umuknuti, jer je nastupio protuoblični Dan pomirenja i započeo je sud mrtvima. Proročka povijest drugoga poglavlja Habakuka završila je 22. listopada 1844., a Isus uvijek poistovjećuje svršetak jedne stvari s početkom druge stvari. Početak dviju viđenja o dvije tisuće petsto dvadeset godina gaženja Svetišta i vojske, te viđenja o obnovi Svetišta i vojske, započeo je zajedno, ali razdvojen s dvije stotine i dvadeset godina, a kada su završila, bila su označena kao završena u DRUGOM poglavlju Habakuka, u DVADESETOM retku.

Pri uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu ispunit će se nekoliko proročanstava. Jedno od tih proročanstava jest odgađanje viđenja, kako je prikazano u drugom poglavlju knjige proroka Habakuka. Drugo poglavlje Habakuka prepoznaje iskustvo i pokreta prvoga i trećega anđela. Oba se pokreta suočavaju s raspravom o ispravnoj biblijskoj metodologiji, koja se odvija između predstavnika pokreta i nekadašnjega izabranog naroda koji biva zaobiđen tijekom procesa te rasprave.

Poruka koju stražari povijesti trećega anđela trebaju braniti jest prepoznavanje istina (Millerovih dragulja) koje su naposljetku bile prikazane na dvjema svetim kartama iz 1843. i 1850. godine. U tijeku rasprave nastupilo je razočaranje koje je označilo razdvajanje između dviju suprotstavljenih skupina te poziv vjernima na dublje posvećenje. Potom Habakuk prepoznaje razliku između dviju skupina uključenih u proces kušanja temeljnih istina. Taj proces kušanja, koji je bio prikazan raspravom između tih dviju skupina, u potpunosti će završiti pri uskoro nadolazećem nedjeljnom zakonu, upravo ondje gdje je završilo drugo poglavlje Habakuka.

Gospod će iznenada ući u hram sto četrdeset i četiri tisuće, i tada će sva zemlja ušutjeti, jer će protuslikovni Dan pomirenja dosegnuti sud nad živima. Proročka povijest drugog poglavlja Habakuka završava na uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu, a Isus uvijek poistovjećuje svršetak nečega s početkom nečega.

Sud nad živima započeo je 11. rujna 2001., ali sud je proces. Taj proces počinje s domom Božjim, a potom dolazi do točke kada sud dolazi na one izvan doma Božjega. Kada su veliki neboderi grada New Yorka bili srušeni, započeo je sud prikazan anđelom zapečaćenja koji prolazi kroz Jeruzalem i stavlja znak na one koji uzdišu i plaču zbog gadosti što se čine u crkvi, kao i zbog gadosti što se čine u zemlji. Pri skorom donošenju zakona o nedjelji Krist će dovršiti djelo podizanja hrama sto četrdeset i četiri tisuće, a anđeli zatirači donijet će sud nad Jeruzalem.

Tada se sto četrdeset i četiri tisuće podižu kao stijeg, a sud živima započinje nad drugim stadom, koje u Danielu, jedanaestom poglavlju, četrdeset i prvom retku, predstavljaju Edom, Moab i prvaci sinova Amonovih.

Bilo da razmatramo mileritski pokret prvoga anđela ili silni pokret trećega anđela, cjelokupna povijest reformnoga pokreta predstavlja sve veće otkrivenje istine, koje kulminira izlijevanjem Duha Svetoga. Izlijevanje Duha Svetoga žarište je proročanstava o posljednjim danima. Zato lude djevice nemaju ulja, a mudre ga imaju. Ulje je kiša.

U ovom odlomku (a svi proroci govore o posljednjim danima), Bog utvrđuje da se Njegov narod podao bludništvu, do te mjere da ima čelo bludnice. Bludnica posljednjih dana jest papinska vlast, a čelo predstavlja svjesnu odluku. Božji narod posljednjih dana opak je, ali Bog upućuje posljednji poziv, premda su došli do točke u kojoj su donijeli istu odluku kao i bludnica. Razvili su karakter predstavljen četvrtim naraštajem, u kojem su spremni klanjati se suncu, kao što je prikazano u četvrtom naraštaju u osmom poglavlju Ezekiela.

Jeremija prepoznaje Božji narod posljednjih dana kao onaj koji već posjeduje čelo bludnice. Oni su na pragu da prime žig Zvijeri, jer su „zli”. U upravo navedenom odlomku sestra White nastavlja:

Jeremija prepoznaje Božji narod posljednjih dana koji će se upravo pokloniti suncu, i kada to čini, utvrđuje da su „daždovi bili uskraćeni i nije bilo potonjega dažda; a ti si imala čelo bludnice, odbijala si postidjeti se.” „Zli” među Božjim narodom u posljednjim danima ne primaju potonji dažad i odbijaju se postidjeti, jer su njihove misli postale neprestano zle, kao što je predočeno poviješću o Noi, a također i odajama slika u drugoj gadosti iz osmog poglavlja Ezekiela.

Jeremija bestidne zlikovce među Božjim narodom u posljednjim danima upućuje da „zazovu“ „od“ onoga „vremena“ „vodiča“ svoje „mladosti“. Vodič mladosti adventizma bile su dvije Habakukove ploče i dragulji prikazani na njima. Jedina nada da se iziđe iz bezakonja koje se sprema donijeti vječnu smrt zlikovcima među Božjim narodom u posljednjim danima jest vapiti Bogu koji je bio vodič na početku, a koji je nastupio u „vrijeme svršetka“ 1798.

Pitanje u povijesti prvoga ili trećega anđela jest primate li ili ne primate kasnu kišu. Kasna je kiša započela kada su se narodi razgnjevili 11. rujna 2001.

„Kasna kiša“, koja se također poistovjećuje s „okrepom“, započela je kad su se narodi razgnjevili, i u to je vrijeme „djelo spasenja“ počelo dolaziti svome završetku. Četiri anđela iz Otkrivenja 7 zadržavaju četiri vjetra dok se ne izvrši zapečaćenje sto četrdeset i četiri tisuće, a u devetom poglavlju Ezekiela taj je rad prikazan anđelima koji stavljaju znak na one koji uzdišu i vape zbog gadosti koje se čine u Jeruzalemu. Dana 11. rujna 2001. anđeli su započeli završno djelo stavljanja znaka na čela sto četrdeset i četiri tisuće.

Završno djelo trećega anđela ostvaruje se tijekom izlijevanja kasne kiše, koja je također „okrepa”, a to je poruka.

Poruka koju odbijaju čuti u Izaiji jest poruka koja se prenosi mucavim jezicima te je poruka kušnje koja predstavlja metodologiju „redak na redak“.

Riječ Gospodnja, koja je poruka počinka i osvježenja (pozne kiše), i koja čini da „idu, i padaju nauznak, i budu skršeni, i uhvaćeni u zamku, i zarobljeni“, dana je „podrugljivim ljudima, koji vladaju ovim narodom što je u Jeruzalemu“. Jeruzalem je mjesto gdje anđeli obilježavaju one koji uzdišu i plaču, a starješine koje su iznevjerile svoje povjerenje prve padaju.

U sljedećem ćemo se članku nastaviti baviti porastom spoznaje koji je nastupio 1989. godine.