Poruka osmoga i devetoga poglavlja Daniela, koja su predočena rijekom Ulajem, bila je otpečaćena 1798. godine. Proročanstvo osmog poglavlja protumačio je Gabriel u devetome poglavlju, ali tek nakon što je Daniel iznio molitvu koja se smatra jednom od najznačajnijih ljudskih molitava u Bibliji. U toj molitvi Daniel potvrđuje da je spoznao kako će pustoš Jeruzalema trajati sedamdeset godina, prema onome što je otkrio u knjizi Jeremijinoj.
Prve godine Darija, sina Ahasverova, od roda Medijaca, koji bijaše postavljen kraljem nad kraljevstvom Kaldejaca; prve godine njegova kraljevanja ja, Daniel, razumjeh iz knjiga broj godina o kojima dođe riječ Gospodnja Jeremiji proroku, da će se navršiti sedamdeset godina opustošenja Jeruzalema. Daniel 9:1, 2.
Jeremija je također utvrdio da će na svršetku tih sedamdeset godina Belšazar poginuti kada Kir, vojskovođa Darijev, osvoji Babilon.
I sva će ova zemlja biti pustoš i užas; i ti će narodi služiti kralju babilonskomu sedamdeset godina. A kad se navrši sedamdeset godina, pohodit ću kralja babilonskoga i onaj narod, govori Gospodin, za njihovu bezakonost, i zemlju kaldejsku, i pretvorit ću je u vječnu pustoš. Jeremija 25,11.12.
Daniel je također prepoznao da je sedamdeset godina pustoši bilo ispunjenje proročanstva koje je zabilježio Mojsije.
Da, sav je Izrael prestupio zakon tvoj, pa se i odvratio da ne sluša glasa tvojega; zato se izlilo na nas prokletstvo i zakletva koja je zapisana u zakonu Mojsija, sluge Božjega, jer sagriješismo protiv njega. I potvrdio je riječi svoje koje je izrekao protiv nas i protiv naših sudaca koji su nam sudili, pustivši na nas veliko zlo; jer pod cijelim nebom nije učinjeno kao što je učinjeno Jeruzalemu. Kako je napisano u zakonu Mojsijevu, sve ovo zlo došlo je na nas; ipak se ne molismo pred Gospodom, Bogom svojim, da bismo se odvratili od svojih bezakonja i razumjeli istinu tvoju. Daniel 9:11–13.
„Zakletva” koju je Izrael bio prekršio i koja je proizvela „prokletstvo” bila je „sedam vremena” iz Levitskog zakonika dvadeset šest. Riječ prevedena kao „sedam vremena” u Levitskom zakoniku dvadeset šest ista je hebrejska riječ koja je u Danielu devet prevedena kao „zakletva”. Mojsijeva zakletva, predstavljena riječju prevedenom kao „sedam vremena”, prvo je vremensko proročanstvo koje je otkrio William Miller, i bila je prva od njegovih temeljnih istina koja je bila odbačena 1863. godine. William Miller predstavljao je Iliju, a to potvrđuje Duh proroštva.
„Tisuće su bile navedene da prihvate istinu koju je propovijedao William Miller, a sluge Božje bile su podignute u duhu i sili Ilijinoj da navješćuju poruku.“ Early Writings, 233.
Godine 1863. mileritski je pokret završio kada su oni koji su prije bili u tom pokretu osnovali Crkvu adventista sedmoga dana. Kada su započeli kao crkva, pokret je završio. Završio je kada su ubili Mojsija, kako je to prikazano u „sedam vremena” iz Levitskog zakonika dvadeset šest, i kada su istodobno ubili Iliju, glasnika koji je pokretu iznio Mojsijevu „zakletvu”. I Mojsije i Ilija bili su ubijeni 1863. i nisu trebali biti uskrsnuti sve do nakon 11. rujna 2001., kada je Bog pokret Future for America vratio na stare staze.
Future for America prepoznao je 11. rujna 2001. kao dolazak trećeg jao, a ono što utvrđuje da je poistovjećenje napada islama 11. rujna ispravno jest povijest prva dva jao kako su ih prepoznali mileriti, što je posebno prikazano na oba pionirska grafikona iz 1843. i 1850. godine. Vraćajući se mileritskoj povijesti kako bi se potvrdila suvremena uloga islama, Gospodin je tada otvorio razumijevanje Future for America o „sedam vremena” iz Levitskog zakonika dvadeset šest, što je grafički prikazano na oba grafikona u središnjem stupcu. A na oba grafikona, središte središnjega stupca jest križ. Kada je Bog usmjeravao izradu obje Habakukove ploče, pobrinuo se da „zakletva” Mojsijeva, „sedam vremena” iz Levitskog zakonika dvadeset šest, bude središte svih ostalih proročkih prikaza te da na obje ploče Krist bude postavljen u samo središte.
To se podudaralo s vremenskim razdobljem smještenim u drugome proročanstvu koje je Gabrijel protumačio u devetom poglavlju Daniela, a koje je utvrdilo da će Krist potvrditi savez s mnogima za jedan tjedan.
I sklopit će savez s mnogima za jedan tjedan; i usred tjedna učinit će da prestane žrtva i prinos, i zbog raširenosti gnusoba opustošit će ga, sve do svršetka; i ono što je određeno izlit će se na opustošenoga. Daniel 9:27.
Proročki tjedan iznosi dvije tisuće petsto dvadeset simboličnih dana, a proročanstvo koje je Gabriel tumačio utvrdilo je da će u „sredini” ili središtu tih dvije tisuće petsto dvadeset simboličnih dana Krist biti razapet. Krist je središte „dvije tisuće petsto dvadeset” na obje Habakukove ploče, kao i tjedna u kojem je s mnogima potvrdio savez.
Godine 1863. adventizam je započeo kao crkva, a mileritski pokret, koji je bio osnažen duhom Ilije, bio je ubijen. Mileritski pokret razumio je da su oni, u kontekstu sedam crkava iz Otkrivenja, bili filadelfijska crkva. Oni koji su se odvojili od njih nakon Velikog razočaranja 1844. godine tada su bili prepoznati kao laodicejci. Godine 1856. James White započeo je niz članaka u časopisu Review and Herald, utvrđujući da je pokret koji je započeo kao Filadelfija postao Laodiceja te da članovi stoga trebaju tražiti lijek ponuđen laodicejskoj crkvi. Iste godine, u istoj publikaciji, James White objavio je niz članaka koje je napisao Hiram Edson o proročanstvu od dvije tisuće petsto i dvadeset godina iz Levitskog zakonika dvadeset šest. Ti članci nikada nisu bili dovršeni.
Kada je Gospodin, nakon 11. rujna 2001., pokret Future for America poveo natrag na stare staze, Edsonovi su članci ponovno otkriveni te su po prvi put u povijesti oba razdoblja od dvije tisuće petsto dvadeset godina bila prepoznata kao dva prokletstva: jedno protiv sjevernih deset plemena, a drugo protiv južnih dvaju plemena. Miller je bio prepoznao sedam vremena protiv južnoga kraljevstva Jude, ali Edson je prepoznao sedam vremena protiv sjevernoga kraljevstva Izraela. Future for America uvidio je da se oba trebaju primijeniti. Kada se ta dva raspršenja spoje, ona proizvode proročko svjetlo koje ni Miller ni Edson nikada nisu prepoznali.
Kad je Gospod nakon 2001. godine vratio Future for America na stare staze, „zakletva“ Mojsijeva ponovno je oživjela i stala na svoje noge. Poruka povezana sa „zakletvom“ tada je bila predstavljena po glasnicima trećega anđela onako kako su je bili predstavili i predočili kao pralik glasnici prvoga anđela. Future for America bio je pokret koji je objavljivao poruku predstavljenu „Mojsijem“ u sili „Ilije“, a Ilija je jasno donosio svjedočanstvo Mojsijevo sve do završetka niza izlaganja pod naslovom Habakukove tablice, koji je okončan oko 2012. godine. Kad je taj niz izlaganja završio, zvijer iz bezdana uzdigla se da zarati protiv Mojsija i Ilije. To je ratovanje otpočelo kada je Future for America odlučio zaustaviti djelo koje je obavljao od 1996. godine i započeti školu, koju je u svojoj oholosti nazvao Škola proroka. Bilo bi bolje da su tu školu nazvali školom lažnih proroka!
Kaos i pomutnja koji su uslijedili kada je škola počela dopuštati onima koje Gospodin nikada nije potvrdio kao svoje glasnike da iznose vlastite ideje završili su smrću službe Future for America 18. srpnja 2020. U tom su trenutku Mojsije i Ilija bili ubijeni na ulicama.
I kad svrše svoje svjedočanstvo, zvijer što izlazi iz bezdana zaratit će protiv njih, i nadvladat će ih, i ubit će ih. I njihova će mrtva tijela ležati na ulici velikoga grada koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin naš bio raspet. Otkrivenje 11,7.8.
Svjedočanstvo koje je pouzdano jest svjedočanstvo koje je završilo na zaključenju niza pod naslovom Habakkukove tablice. Tada je zvijer napala. Nemam nikakvu predodžbu o tome tko prati ove sadašnje članke, ali pretpostavljam da ga podjednako sačinjavaju neprijatelji organizacije Future for America kao i oni koji se još uvijek nastoje suočiti s razočaranjem od 18. srpnja. Stoga očekujem da će oni koji pripadaju skupini koju određujem kao neprijatelje istaknuti koliko se u njihovim očima ova primjena proročanske povijesti čini samoposlužnom. Neka bude tako. Vrijeme je prekratko da bismo se pretvarali kako povijest organizacije Future for America nije jasno prepoznata kao pokret koji je bio predočen Mileritskim pokretom, i prekratko je da bismo se pretvarali kako manjkavi laodicejski ljudski glasnik, koji je bio podignut da povede u tome pokretu, nije bio predočen Williamom Millerom.
Miller je bio Filadelfijac, a ja sam u adventizam došao iz svijeta 1975. godine te sam stoga ovjereni laodicejski adventist. Povijest moga života svjedoči o toj činjenici. Budući da je to tako, milosrdni Bog neba nedavno me je uputio da poruku koju sada otkriva stavim u pisani oblik i pošaljem crkvama. Njegova je uputa došla s obećanjem da će, kada uskrsne Mojsija i Iliju, oni biti uskrsnuti kao Filadelfijci, a ne kao Laodicejci. Pokret koji je započeo u mileritskoj povijesti bio je vrijeme Filadelfije, koje je naposljetku preraslo u Laodiceju 1856. godine, kada je započeo proces njezina odbacivanja temelja koje su postavili mileriti. Odbacivanje je započelo stavljanjem po strani novoga razvoja svjetla ponuđenoga kroz pero Hirama Edsona. Sedam godina poslije, 1863., pokret Ilije koji je iznio Mojsijevu poruku bio je ubijen. U isto vrijeme kada je pokret bio ubijen, uvedena je crkva da zamijeni pokret. Mojsije i Ilija bili su ubijeni na početku adventizma, a bili su ubijeni ponovno i na završetku adventizma.
Na završetku proročke Laodiceje, godine 1989., otpečaćena je vizija rijeke Hiddekel i započeo je pokret rođen od laodicejske majke. Gospodin nije bio zatečen i znao je da će dovršiti svoje djelo trojice anđela onako kako ga je započeo. Završit će ga pokretom filadelfijaca, baš kao što ga je i započeo, a da bi to učinio, pokret koji je po rođenju bio laodicejski morao je biti pogubljen i uskrišen kao filadelfijci. Čineći to, pokret koji je bio izveden iz laodicejske crkve postat će osmi koji je od sedmorice, upravo u onoj povijesti u kojoj će trostruka unija postati osmi koji je od sedmorice. I u toj istoj povijesti rog republikanizma također će doživjeti uskrsnuće osmoga koji je bio od sedmorice i bio ubijen „woke-izmom” Egipta i Sodome, ali ta će se proročka linija razmotriti kasnije u člancima.
I ljudi i plemena i jezici i narodi gledat će njihova mrtva tijela tri dana i pol, i neće dopustiti da njihova mrtva tijela budu položena u grobove. I oni koji prebivaju na zemlji radovat će se nad njima i veseliti se, i slat će darove jedni drugima; jer su ova dva proroka mučila one koji prebivaju na zemlji. I nakon tri dana i pol Duh života od Boga uđe u njih, i oni stadoše na svoje noge; i velik strah obuze one koji su ih gledali. Otkrivenje 11:9–11.
Future for America nije bilo položeno u grob; ono je samo ležalo na ulici gdje je bilo ubijeno, dok su se njegovi neprijatelji radovali njegovoj prividnoj smrti. Ipak, „nakon tri i pol dana duh života od Boga uđe u njih te oni stadoše na svoje noge.” Vremena više nema, stoga su tri i pol dana simbol dvanaest stotina i šezdeset dana ili godina, koji u Otkrivenju dvanaest, redci šest i četrnaest, predstavljaju pustinju gdje su Svetište i vojska bili pogaženi. Da su bili položeni u grob, ne bi bili na ulici gdje bi mogli biti gaženi. Gaženje Future for America nije samo simboličko razdoblje, nego je to simboličko razdoblje poruke o „sedam vremena”, predstavljene Mojsijevom zakletvom.
I past će od oštrice mača i bit će odvedeni u sužanjstvo među sve narode; i Jeruzalem će gaziti neznabošci, dok se ne navrše vremena neznabožaca. Luka 21,24.
Jeruzalem je bio pogažen tri puta. Prvi put od Babilona, od 677. pr. Kr. do 607. pr. Kr. Drugo gaženje bilo je od poganskoga Rima, od 66. po. Kr. do 70. po. Kr. Treći put bilo je od duhovnoga Rima, od 538. do 1798. godine. Gaženje Jeruzalema od neznabožaca, prepoznato u Luki dvadeset i jedan, bilo je tisuću dvjesto šezdeset godina papinske vladavine. Otkrivenje jedanaest, gdje nalazimo svjedočanstvo Mojsija i Ilije, otvara se prepoznavanjem toga vremenskog razdoblja.
I bi mi dana trska nalik na štap; i anđeo stade govoreći: Ustani i izmjeri hram Božji, i žrtvenik, i one koji se u njemu klanjaju. Ali vanjsko predvorje hrama izostavi i ne mjeri ga, jer je dano poganima; i oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca. Otkrivenje 11,1.2.
Zapovijed Ivanu da izmjeri hram i štovatelje u njemu predstavlja početak suda 1844. godine, jer prethodna dva retka prikazuju Ivana kao onoga koji je iskusio gorčinu Velikoga razočaranja 1844. godine, a potom, nakon što mu je rečeno da mora ponoviti djelo objavljivanja poruke, prvi redak jedanaestoga poglavlja pokazuje da je sud upravo započeo.
„Došlo je vrijeme kada sve što se može uzdrmati treba biti uzdrmano, da bi ostalo ono što se ne može uzdrmati. Svaki slučaj dolazi na preispitivanje pred Boga; jer on mjeri hram Božji i bogoslužitelje u njemu. ‘Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici, koji hodi posred sedam zlatnih svijećnjaka: Znam tvoja djela…. Ali imam nešto protiv tebe, jer si izgubio svoju prvu ljubav; sjeti se dakle odakle si pao, i pokaj se, i čini prva djela; inače ću doći k tebi brzo i uklonit ću svijećnjak tvoj s njegova mjesta.’ ‘Pokaj se; inače ću doći k tebi brzo i ratovat ću protiv tebe mačem svojih usta. Tko ima uho, neka čuje što Duh govori crkvama: Onomu koji pobijedi dat ću da jede od skrivene mane, i dat ću mu bijel kamen, a na kamenu napisano novo ime, koje nitko ne zna osim onoga koji ga prima.’” The 1888 Materials, 1116.
Kako Ivan predstavlja otvaranje istražnoga suda 1844. godine, rečeno mu je da izostavi vanjsko dvorište Hrama, jer je dano poganima koji će gaziti sveti grad tisuću dvjesto i šezdeset godina. Luka 21 pokazuje da će pogani gaziti Jeruzalem dok se ne ispune „vremena” pogana. Ivan je u jedanaestom poglavlju upravo utvrdio da je vrijeme gaženja Jeruzalema od strane pogana obuhvaćalo povijest od 538. do 1798. godine. Ivan to razdoblje u dvanaestom poglavlju dvaput označuje kao pustinju, vremensko razdoblje u koje je Crkva pobjegla kako bi izbjegla progonstvo koje je donosio papa.
Kada Mojsije i Ilija budu ubijeni i ostavljeni na ulici da budu pogaženi tijekom razdoblja od tri i pol dana, treba razumjeti da tri prethodne povijesti u kojima je Jeruzalem bio pogažen predoznačuju to razdoblje vremena. U Luki dvadeset i prvom pogani će gaziti sveti grad sve dok se ne ispune „vremena” pogana.
Tako Luka prepoznaje više od jednoga vremena pogana, ali znamo da je vrijeme pogana koje se ispunilo bilo 1798. Prvo „vrijeme pogana” započelo je 723. pr. Kr., kada je sjeverno kraljevstvo Izraela bilo pogaženo od Asirije. To gaženje započelo je gaženje od strane poganske sile i nastavilo se sve do 538., kada je papinska vlast nastavila to djelo sve do 1798. Poganstvo je raspršilo i pogazilo doslovni Izrael, a papizam je raspršio i pogazio duhovni Izrael. „Vremena” pogana predstavljaju dvije tisuće petsto dvadeset godina iz Levitskog zakonika dvadeset i šest, što predstavlja dva razdoblja gaženja. Prvo je izvršilo poganstvo, predstavljeno Asirijom, zatim Babilonom, zatim poganskim Rimom. Potom je druga sila pustošenja, koju je Miller prepoznao u svetom okviru proročanstva kojim se služio, bila papizam, koji će nastaviti gaženje sve do 1798. Gaženje i poganstva i papizma upravo je ono pitanje koje se postavlja u nebeskom dijalogu, a koje donosi odgovor što je temelj i središnji stup adventizma.
Tada sam čuo gdje jedan svetac govori, a drugi svetac reče onomu određenom svecu koji je govorio: Dokle će trajati viđenje o svagdanjoj žrtvi i o prijestupu pustoši, da se i Svetište i vojska predaju gaženju? A on mi reče: Do dvije tisuće i tri stotine dana; tada će se Svetište očistiti. Daniel 8:13, 14.
Anđeo Gabrijel i drugi anđeli naveli su Millera da shvati kako „svagdašnja žrtva” predstavlja poganstvo, a „prijestup opustošenja” predstavlja papinstvo. I poganstvo i papinstvo pogazit će Svetište i vojsku. Stoga su „vremena” neznabožaca, na koja se Luka poziva, dva razdoblja gaženja od tisuću dvjesto i šezdeset godina, koja zajedno čine sedam vremena iz Levitskog zakonika dvadeset i šest.
Poruka Mojsijeve „zakletve” bila je ubijena 1863., zajedno s glasnikom Ilijom koji je bio iznio Mojsijevu poruku. I poruka Mojsija i glasnik Ilija uskrsnuli su nakon 11. rujna 2001. Nakon što je poruka Mojsija, koju je Ilija ponovno proglasio, bila zajedno s njim ubijena te potom ostavljena na ulici i nepokopana tisuću dvjesto i šezdeset dana, to je izravna poveznica s porukom o „sedam vremena” koju Daniel naziva Mojsijevom „zakletvom”. Pokret i glasnik koji ponavljaju Ilijinu poruku Mojsija, kako su predočeni Millerom i mileritima, na koncu će stati na svoje noge i uskrsnuti.
I nakon tri dana i pol duh života od Boga uđe u njih te oni stadoše na svoje noge; i velik strah obuze one koji ih vidješe. I začuše snažan glas s neba gdje im govori: Uzađite ovamo. I uzađoše na nebo u oblaku; i njihovi ih neprijatelji gledahu. Otkrivenje 11,11.12.
Ovu ćemo istinu obraditi u sljedećem članku.