Ezekiel je označen kao „prorok koji tuguje” jer je simbol onih sto četrdeset i četiri tisuće koji u devetom poglavlju njegove knjige tuguju (uzdišu i plaču) zbog gnusoba počinjenih u zemlji i u crkvi. U odlomku iz Svjedočanstava koji smo naveli u prethodnom članku sestra White napisala je: „Sam prorok bio je stranac u tuđoj zemlji, u kojoj su bezgranično častohleplje i divlja okrutnost neprikosnoveno vladali. Ono što je vidio i čuo o ljudskoj tiraniji i nepravdi tištalo je njegovu dušu te je gorko tugovao danju i noću.”

Sto četrdeset i četiri tisuće jesu „izopćenici Izraelovi”, koji su bili raspršeni, kao što je predočeno Ezekielovim odvođenjem u sužanjstvo. Postupak zapečaćivanja prikazan u Ezekielu 9 isti je kao u Otkrivenju 7, a oba su ta poglavlja prikazana kao da se zbivaju u posljednje dane.

„Ovo pečaćenje slugu Božjih isto je ono koje je Ezekielu bilo pokazano u viđenju.“ Testimonies to Ministers, 445.

Bog s prijestolja upravlja kerubinima, koji pak upravljaju kotačima. Ezekiel je iz viđenja trebao shvatiti da Bog sve drži pod nadzorom, čak i u vrijeme kada se činilo da je sve u pomutnji. Nakon što je prikazala poredak u kojemu Bog sjedi na prijestolju i upravlja kerubinima koji vode zemaljske poslove, sestra White kaže „na sličan način“ opisujući Ivana u svetištu u kojemu je Krist hodao među sedam crkava. Ezekiel i Ivan simboli su onih koji žive u vrijeme zapečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće. Kao što nadahnuće bilježi: „O prizorima koji će se odigrati u našem svijetu još se nije ni sanjalo.“

Dakako, kada je sestra White zapisala te riječi, one su bile istinite, ali u vrijeme zapečaćenja nalaze svoje savršeno ispunjenje. Biste li prije dvadesetak godina pomislili da će se doista događati ono što se sada zbiva u svijetu u sprezi s rojenjem skakavaca islama? Simbol skakavaca, koji u devetom poglavlju Otkrivenja prikazuje islam, obuhvaća i selidbu sjevernoafričkih skakavaca u prirodi. Put selidbe tih afričkih skakavaca koji se roje podudara se sa zemljopisnim prostorom koji je zauzeo islam. Islam je potomak Jišmaela, a Jišmaelova je majka bila Hagara. Hagara znači „bijeg“ ili „bježati“. U arapskom se to ime obično prenosi kao Hajar (هاجر), a povezano je s istim korijenom iz kojega potječe i riječ hidžra (Muhamedova selidba/bijeg). Korijeni islama nisu povezani samo s rojenjem skakavaca, nego ti korijeni obuhvaćaju i značenje selidbe. Je li itko ikada i sanjao da je nezakonito useljavanje očitovanje skakavca islama?

Je li itko i sanjao da će svjetski komunisti sklopiti savez s islamskim hordama koji se sada označava kao crveno-zeleni savez? I islam i zmajska sila globalista uzlaze iz bezdana, kako je redom prikazano u Otkrivenju 9/11, a bezdan predstavlja očitovanje sotonske sile. Prema Pismu istine, oba su sadašnja saveznika Sotonina oruđa. Hagara je bila Egipćanka, a Jišmael je simbol islama; stoga su Hagara i Jišmael simboli suvremenoga crveno-zelenog saveza.

„‘Kad dovrše [privode kraju] svoje svjedočanstvo.’ Razdoblje u kojemu su dva svjedoka trebala prorokovati odjevena u kostrijet završilo je 1798. godine. Dok su se približavali dovršetku svojega djela u skrovitosti, protiv njih je trebao biti vođen rat od strane sile prikazane kao ‘zvijer koja izlazi iz bezdana’. U mnogim europskim narodima silama koje su vladale u Crkvi i državi stoljećima je upravljao Sotona, posredstvom papinstva. No ovdje se pred oči iznosi novo očitovanje sotonske sile.” Velika borba, 268.

Sestra White ovdje smješta pojavu socijalizma u razdoblje Francuske revolucije, istodobno napominjući da Sotona upravlja i papinskom silom. Papinska sila također izlazi iz bezdana u sedamnaestom poglavlju Otkrivenja, a u devetom poglavlju Otkrivenja islam je dim koji je izišao iz bezdana. I dalje ostaje pitanje: je li nadahnuće doista htjelo reći: „O prizorima koji će se odigrati u našem svijetu još se nije ni sanjalo?“ Tko je sanjao da će islam sada biti raširen diljem Europe i da će se sada spuštati na obje Amerike? Jeste li sanjali da će globalisti iz Ujedinjenih naroda, Europske unije i Demokratske stranke Sjedinjenih Država rasprostraniti skakavce diljem svijeta?

Tko je mogao i sanjati da će obrazovne ustanove potpasti pod vlast komunističko-islamskog saveza koji se sada financira poreznim dolarima građana koji nikada nisu namjeravali da se njihovi porezni dolari upotrijebe za uništenje nacije koja te porezne dolare osigurava?

Tko je mogao i sanjati da će Velika Britanija promicati i podupirati to da islam grupno siluje, otima, zatočuje i ubija bijele djevojke? Mnogi ističu činjenicu da je svaki komunistički sustav koji se ikada pojavio u ljudskoj povijesti doživio potpuni neuspjeh, no plod britanskog socijalizma jednako je snažna osuda socijalizma kao i neuspjeh ekonomskih i političkih filozofija toga sustava.

Tko bi mogao i sanjati da će trgovcima zemlje biti dopušteno uvesti otrove kako bi počinili masovno ubojstvo više od sedamnaest milijuna ljudi?

Tko je sanjao da će ljudima poput Georgea Sorosa, Billa Gatesa i Anthonyja Faucija biti dopušteno izvršavati svoja demonska zlodjela bez ikakvih posljedica?

Kad je sestra White izjavila da se odigrani prizori ne bi ni sanjali, učinila je to u kontekstu vremena pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće. Time je nastavila svoje primjedbe o Kristovu upozorenju u Mateju dvadeset četvrtom poglavlju, gdje je zabilježila: „Ove su pouke za našu korist. Trebamo osloniti svoju vjeru na Boga, jer je upravo pred nama vrijeme koje će iskušati ljudske duše. Krist je na Maslinskoj gori iznio strašne sudove koji su trebali prethoditi Njegovu drugom dolasku.”

Pouke koje je upravo spomenula prikazivale su i Ezekiela i Ivana kako u svetištu uče shvaćati da Bog upravlja svime. U pomutnji i pobuni koje su sada u tijeku, pomutnji i pobuni koje će se s odmicanjem povijesti samo pojačavati, oni koji su Božji glasnici, a koje ne predstavljaju samo Ezekiel i Ivan u hramu nego i Izaija, moći će prolaziti kroz povijesna zbivanja na način koji proslavlja Gospodina jedino ako shvate da je čak i ono o čemu nikada nismo ni sanjali i dalje pod Božjom vlašću.

Ti kotači koji se presijecaju s drugim kotačima obuhvaćaju događaje o kojima se nikada nije ni sanjalo, a to su događaji koji se zbivaju u vrijeme zapečaćenja koje je započelo 11. rujna. Pouke koje treba naučiti usvajaju samo oni koji vjerom ulaze u Svetinju nad svetinjama i vide Krista i Njegovu svjetlost koja sjaji s Kovčega saveza. Kada se ta slava promatra onako kako ju je Daniel prikazao u desetom poglavlju, skupina kojoj ta svjetlost koristi odvaja se od onih koji su pobjegli pred viđenjem.

I ja, Daniel, sam vidio viđenje; ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe viđenje, ali velik strah obuze ih, te pobjegoše da se sakriju. Daniel 10,7.

Iz odlomka u prethodnom članku može se izvući još mnogo toga, ali ćemo se pri završetku ovoga članka osvrnuti na jedan kotač. U prethodnom smo članku zapazili simboliku broja dvadeset i pet, a prije toga posvetili smo vrijeme broju trideset. Svjetlo iz knjige Ezekielove ne sastoji se naprosto od simboličnih brojeva, ali korisno je najprije se upoznati s nekima od tih brojčanih simbola prije nego što počnemo unositi nešto jasnoće iz zbrke.

Sedamnaest

Tri proročanstva koja obuhvaćaju po dvjesto pedeset godina određuju sedamnaestogodišnje razdoblje koje počinje na kraju povijesti crkve u Smirni. Sedamnaest godina od 313. do 330. tipološki predočuje uspostavljanje lika zvijeri.

Dvije stotine i pedeset godina koje su započele 457. pr. Kr. završile su 207. pr. Kr., deset godina nakon bitke kod Rafije i sedam godina prije bitke kod Panija. Od Rafije do Panija bilo je sedamnaest godina, i to predstavlja skrivenu povijest četrdesetoga retka kako je izložena u jedanaestom do petnaestom retku jedanaestoga poglavlja Daniela.

Ptolemej IV. Filopator (poznat i kao Ptolemej IV.) bio je vladar koji je pobijedio u bitci kod Rafije 217. pr. Kr. Vladao je kao kralj (i faraon) ptolemejskog Egipta od 221. pr. Kr. do 204. pr. Kr.; dakle, vladao je sedamnaest godina. Svoju je vladavinu započeo prije bitke kod Rafije, ali je umro prije bitke kod Panija.

Bitka kod Rafije, koja predstavlja rat u Ukrajini, započela je 2014., kada su Sjedinjene Američke Države izazvale obojenu revoluciju u Ukrajini. Ptolemej IV., kralj Juga, predslika je Vladimira Putina, koji je počeo vladati 2000., godinu dana prije nego što je 2001. započelo zapečaćenje sto četrdeset i četiri tisuće. Kao i Ptolemej, Putin je počeo vladati prije rata u Ukrajini, čija je predslika bitka kod Rafije koja je započela 2014. Prije Panija Putin, čija je predslika Ptolemej, biva uklonjen. Putin je počeo vladati 2000., što je u skladu s početkom razdoblja zapečaćenja koje je započelo sljedeće godine, 2001. Sedamnaest simboličkih godina koje predstavlja Ptolemej označava razdoblje Putinove vladavine, a on vlada tijekom razdoblja zapečaćenja.

Trump, predstavljen završetkom razdoblja od dvjesto pedeset godina koje je započelo 457. pr. Kr., nalazi se u istoj skrivenoj povijesti kao i Putin, povijesti koja traje sedamnaest godina i započinje bitkom kod Rafije. Zmaj (Putin) i lažni prorok (Trump) nalaze se unutar te skrivene povijesti. U toj se povijesti zvijer, predstavljena kao „razbojnici tvojega naroda“ koji simboliziraju papinsku silu, nalazi na kraju sedamnaestogodišnjeg razdoblja od Rafije do Panija.

Godina 321. predstavlja zakon o nedjelji u Sjedinjenim Državama, a 321. se nalazi unutar sedamnaestogodišnjeg razdoblja od Milanskoga edikta 313. do podjele carstva 330.

Povijest prikazana od Jošijine Velike Pashe, kako se naziva, započinje sedamnaesti jubilejski ciklus Židova. Od Jošijine Pashe, koja je najveće probuđenje u Starome zavjetu, pa do 22. listopada, predstavlja mileritsku povijest od 11. kolovoza 1840. do 22. listopada 1844., ali što je još važnije, predstavlja povijest od 11. rujna do nedjeljnoga zakona. Vrijeme pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće predstavljeno je sedamnaestim jubilejskim ciklusom od Jošije do 22. listopada. Sedamnaest je simbol povezan s glavnim događajima vremena pečaćenja, a broj sedamnaest točka je na kojoj se sijeku Ezekielovi kotači.

U skrivenoj povijesti četrdesetog retka Danielove knjige, prikazanoj u recima od desetog do petnaestog istog poglavlja, zmaj je Ptolemejevom vladavinom povezan s brojem „17”. Povijesno razdoblje od bitke kod Rafije u jedanaestom retku do bitke kod Panija u petnaestom retku traje „17” godina. Ta povijest smješta Donalda Trumpa u sredinu sedamnaestogodišnjeg razdoblja prikazanog tim dvjema bitkama. Kip zvijeri koji Trump oblikuje i postavlja u Sjedinjenim Državama prikazan je razdobljem od „17” godina, od 313. do 330. godine. U prvom retku prvog poglavlja Ezekiel se nalazi u tridesetoj godini 17. jubilejskog ciklusa. Jeste li ikada i sanjali da broj sedamnaest predstavlja jedan od kotača koje je Ezekiel vidio u Svetinji nad svetinjama?

Ezekiel je simbol onih koji su tijekom vremena pečaćenja vjerom ušli u Svetinju nad svetinjama. Oni su Petrovi svećenici.

I vi se kao živo kamenje ugrađujete u duhovnu kuću, sveto svećenstvo, da prinosite duhovne žrtve, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 1 Petrova 2,5.

Povjerena im je zadaća da prenesu poruku Božjem nekadašnjem zavjetnom narodu koji tada biva zaobiđen; premda je unaprijed upozoren, Božji nekadašnji zavjetni narod neće vidjeti ni čuti.

I reče mi: Sine čovječji, nahrani trbuh svoj i napuni utrobu svoju ovim svitkom koji ti dajem. Tada ga pojedoh, i bijaše mi u ustima sladak kao med. I reče mi: Sine čovječji, idi, pođi k domu Izraelovu i govori im mojim riječima. Jer nisi poslan narodu tuđega govora i teška jezika, nego domu Izraelovu; ne mnogim narodima tuđega govora i teška jezika, čijih riječi ne možeš razumjeti. Zaista, da sam te poslao k njima, poslušali bi te. Ali dom Izraelov neće te poslušati, jer neće poslušati mene; jer sav dom Izraelov tvrda je čela i okorjela srca. Evo, učinio sam lice tvoje tvrdim prema njihovim licima i čelo tvoje tvrdim prema njihovim čelima. Kao dijamant, tvrđim od kremena, učinio sam čelo tvoje: ne boj ih se i ne plaši se njihovih pogleda, premda su dom odmetnički. Ezekiel 3:3–9.

Ezekielu je naloženo da navijesti poruku nekadašnjem zavjetnom narodu, koji predstavljaju protestanti iz razdoblja mileritskog pokreta i laodicejska Crkva adventista sedmoga dana u posljednjim danima. Ako odbije navijestiti tu poruku, krv onih koji ostanu bez upozorenja bit će na njemu.

Sine čovječji, postavio sam te za stražara domu Izraelovu; zato slušaj riječ iz mojih usta i opomeni ih od mene. Kad reknem bezbožniku: Zacijelo ćeš umrijeti; a ti ga ne opomeneš niti progovoriš da bezbožnika odvratiš od njegova zloga puta, da mu spasiš život, taj će bezbožnik umrijeti u svojoj bezakonosti; ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. Ako li opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od svoje bezbožnosti ni od svojega zloga puta, on će umrijeti u svojoj bezakonosti; ali ti si izbavio dušu svoju. Opet, kad se pravednik odvrati od svoje pravednosti i počini bezakonje, i ja stavim kamen spoticanja pred nj, on će umrijeti: zato što ga nisi opomenuo, umrijet će u svojem grijehu, i njegova pravedna djela što ih je činio neće se spominjati; ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. Ali ako opomeneš pravednika da pravednik ne griješi, i on ne sagriješi, zacijelo će živjeti, jer je bio opomenut; a i ti si izbavio dušu svoju. Ezekiel 3:17–21.

U prvih „jedanaest” poglavlja Ezekiela prikazano mu je razorenje Jeruzalema, oslikano viđenjima kraj rijeke Kebara, na ravnici i u Jeruzalemu. Povjereno mu je da objavi upozorenje o nadolazećem sudu nad Jeruzalemom. Poruka upozorenja o nadolazećem sudu nad Jeruzalemom jest upozorenje koje je najprije dano laodicejskoj Crkvi adventista sedmoga dana. Upozorenje prepoznaje sud i odbacivanje Božjega naroda u Jeruzalemu koji nemaju Božji pečat. Upozorenje predočeno u Ezekielu jest upozorenje o uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu.

U onih prvih jedanaest poglavlja, u kojima su izložene te istine, Ezekielu je oduzeta moć govora te potom govori samo kada mu Bog izričito otvori usta; i to traje sve do razorenja Jeruzalema, kada ponovno može govoriti.

Tada duh uđe u me i postavi me na noge; i progovori sa mnom te mi reče: Idi, zatvori se u svojoj kući. A ti, sine čovječji, evo, stavit će na tebe užad i svezat će te njima, da ne izlaziš među njih. I učinit ću da ti se jezik prilijepi za nepce, te ćeš onijemjeti i nećeš im biti ukoritelj; jer oni su dom odmetnički. Ali kad budem govorio s tobom, otvorit ću ti usta, i reći ćeš im: Ovako govori Gospodin Jahve: Tko sluša, neka sluša; a tko odbija, neka odbija; jer oni su dom odmetnički. Ezekiel 3:24–27.

Kad je Jeruzalem pao, Ezekiel je ponovno mogao govoriti.

I dogodi se dvanaeste godine našega sužanjstva, desetoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, da dođe k meni jedan koji bijaše umakao iz Jeruzalema govoreći: Grad je pao. A ruka Jahvina bijaše nada mnom uvečer, prije nego što dođe onaj koji je umakao; i bijaše otvorio moja usta dok ne dođe k meni ujutro; i moja se usta otvoriše te više ne bijah nijem. Ezekiel 33,21.22.

Pad Jeruzalema predstavlja pad laodicejske Adventističke crkve sedmoga dana u posljednjim danima. Taj se pad događa dok oni koji su u devetom poglavlju zapečaćeni u Jeruzalemu potom bivaju uzdignuti kao pobjednička Crkva. Laodicejci unutar Jeruzalema bivaju uklonjeni, a sto četrdeset i četiri tisuće bivaju uzdignute dok se uspostavlja kraljevstvo slave. To je kraljevstvo slave bilo predoznačeno uspostavom kraljevstva milosti na križu. Kraljevstvo milosti na križu odgovara kraljevstvu slave u vrijeme nedjeljnog zakona, a ta su dva kraljevstva smještena u slijed proročke povijesti izložen u Ezekielovoj knjizi. Prvih jedanaest poglavlja, kada se Ezekielova knjiga smjesti u kontekst svetišta, govori o očišćenju Božje Crkve dok se Njegov narod iz vojujuće Crkve, koju po definiciji čine pšenica i kukolj, preobražava u pobjedničku Crkvu, koju čini pšenični prinos na Pedesetnicu.

A ti, bezbožni opaki kneže Izraelov, kojemu je došao dan, kada će bezakonju doći kraj, ovako govori Gospodin Jahve: Skini turban i odloži krunu; ovo više neće biti isto: uzvisi onoga koji je nizak, a ponizi onoga koji je visok. Prevratit ću, prevratit ću, prevratit ću to; i toga više neće biti, dok ne dođe onaj kojemu to po pravu pripada; i dat ću mu to. Ezekiel 21:25–27.

Sidkija je bio posljednji kralj Jude, i on je „opaki knez Izraelov, kojemu dolazi dan” u tim redcima. Nabukodonozor se spremao zauzeti Jeruzalem, a Sidkijina je kruna trebala biti uklonjena od Babilona, koji će biti oboren od Medijaca i Perzijanaca, koje će zatim oboriti Grci, koje će oboriti Rim. Treće obaranje dolazi do Rima, što je povijesni trenutak u kojemu će Kralj „kojemu pripada pravo” primiti krunu kraljevstva milosti pri uspostavi toga kraljevstva na križu.

„Bezbožnom opakom knezu“ došao je dan konačnoga obračuna. „Skini mitru“, odredi Gospod, „i uzmi krunu.“ Tek kada sam Krist uspostavi svoje kraljevstvo, Judi će ponovno biti dopušteno imati kralja. „Oborit ću, oborit ću, oborit ću to“, glasio je božanski proglas o prijestolju doma Davidova; „i njega više neće biti, dok ne dođe Onaj kojemu po pravu pripada; i dat ću ga Njemu.“ Ezekiel 21:25–27.” Proroci i kraljevi, 451.

U vrijeme kasne kiše, koja je započela kada je 11. rujna započeo sud nad živima, Krist uspostavlja svoje kraljevstvo slave.

„Kad četiri anđela puste, Krist će uspostaviti svoje kraljevstvo.” Spalding i Magan, 3.

Razdoblje pripreme započinje 11. rujna, a u vrijeme nedjeljnog zakona slavna sveta gora uzdiže se iznad svih brežuljaka i planina.

Riječ koju je Izaija, sin Amosov, vidio o Judi i Jeruzalemu. I dogodit će se u posljednjim danima da će gora Doma Gospodnjega biti utvrđena vrh gora i uzdignuta nad bregovima; i svi će narodi pritjecati k njoj. I mnogi će pukovi ići i govoriti: Dođite, pođimo na goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva; i on će nas učiti svojim putovima, i hodit ćemo njegovim stazama: jer će iz Siona izaći Zakon, i riječ Gospodnja iz Jeruzalema. Izaija 2:1–3.

Dana 11. rujna vjetrovi su bili pušteni, a zatim zadržani, označivši tako početak uspostavljanja kraljevstva iz Daniela dva, koje je prikazano kao kamen odvaljen od gore, koji ispunja svu zemlju.

„Ovo viđenje dano je 1847. godine, kada je bilo tek vrlo malo adventističke braće koja su svetkovala subotu, a od njih je tek nekolicina smatrala da je njezino svetkovanje od dovoljne važnosti da povuče crtu razdvajanja između Božjega naroda i nevjernika. Sada se počinje uviđati ispunjenje toga viđenja. ‘Početak onoga vremena nevolje’, koji se ovdje spominje, ne odnosi se na vrijeme kada će pošasti početi biti izlivene, nego na kratko razdoblje neposredno prije nego što budu izlivene, dok je Krist u Svetištu. U to vrijeme, dok se djelo spasenja privodi kraju, nevolja će dolaziti na zemlju, i narodi će se gnjeviti, ali će biti zadržani kako ne bi spriječili djelo trećega anđela. U to će vrijeme doći ‘kasna kiša’, ili okrjepa od prisutnosti Gospodnje, da da silu jakomu glasu trećega anđela i pripravi svete da opstanu u razdoblju kada će se izliti sedam posljednjih pošasti.” Early Writings, 85.

Krist uspostavlja svoje vječno kraljevstvo u vrijeme kasne kiše, a njegovo kraljevstvo uključuje kraljevstvo milosti, koje je bilo uspostavljeno na križu, kao i njegovo kraljevstvo slave pri nedjeljnom zakonu. Od Zedekije do Babilona (1. kraljevstvo), do Medo-Perzije (2. kraljevstvo), do Grčke (3. kraljevstvo) i dalje do poganskoga Rima (4. kraljevstvo) prepoznaje se povijest koja vodi do kraljevstva milosti. Ta povijest prepoznaje usporedan povijesni slijed od Papinskoga Rima (duhovni Babilon — 5. kraljevstvo), do Sjedinjenih Američkih Država (duhovna Medo-Perzija — 6. kraljevstvo), do Ujedinjenih naroda (duhovna Grčka — 7. kraljevstvo) i dalje do trostrukog saveza zmaja, Zvijeri i lažnoga proroka, koji zajedno tvore moderni Rim (duhovni Rim — 8. kraljevstvo koje je od sedam).

Pobjeda toga kraljevstva u drugom poglavlju Daniela prikazana je kamenom, a Božji vjerni jesu kamenje u hramu.

I vi se kao živo kamenje ugrađujete u duhovni dom, sveto svećenstvo, da prinosite duhovne žrtve, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 1. Petrova 2,5.

To vječno kraljevstvo odnosi pobjedu nad kraljevstvima ovoga svijeta i ispunja sav svijet. U Ezekielu, od četrdesetoga poglavlja do kraja njegove knjige, to isto kraljevstvo prikazano je kao hram koji ispunja svijet vodom života.

Nastavit ćemo s ovim temama u sljedećem članku.