passage unavailable

This passage is not yet available in .

Prva tri kralja simbol su mnogih istina, ali jedan od kotača istine s kojim su povezani jesu posljednja tri judejska kralja — Jojakim, Jojakin i Sidkija — koji pak predstavljaju Kira, Darija i Artakserksa. Kir, Darije i Artakserksozatim predstavljaju svoja tri dekreta koja se protežu od 536. pr. Kr. do 457. pr. Kr.; a oni pak predstavljaju tri anđela iz četrnaestog poglavlja Otkrivenja koji dolaze 1798., 19. travnja 1844. i 22. listopada 1844. godine. Povijest dolaska triju anđela iz četrnaestog poglavlja Otkrivenja ponavlja se do najsitnijeg slova u vremenu pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće, čime se utvrđuje da proročka linija koja započinje pomazanjem Šaula za kralja doseže svoj zaključak kada pobjedonosna crkva bude pomazana pri uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu. Ta linija uključuje kotač kralja Jošije, koji seže natrag do Jeroboamove pobune u Betelu i Danu 977. pr. Kr.

Dvadeset i dva

passage unavailable

This passage is not yet available in .

A dana koliko je Jeroboam kraljevao bijaše dvadeset i dvije godine; i počinu sa svojim ocima, a njegov sin Nadab zakralji se na njegovu mjestu. 1 Kraljevima 14,20.

passage unavailable

This passage is not yet available in .

Tada Jeroboam sagradi Šekem u Efrajimovoj gori i nastani se u njemu; zatim ode odande i sagradi Penuel. I reče Jeroboam u svome srcu: Sada će se kraljevstvo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude odlazio gore prinositi žrtve u Domu Gospodnjem u Jeruzalemu, tada će se srce ovoga naroda opet okrenuti njihovu gospodaru, Roboamu, kralju Judinu, pa će me ubiti i vratiti se Roboamu, kralju Judinu. Zato se kralj posavjetova te načini dva zlatna teleta i reče im: Previše vam je ići gore u Jeruzalem; evo tvojih bogova, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske. I jedno postavi u Betelu, a drugo smjesti u Danu. I to postade grijeh; jer je narod išao klanjati se pred jednim, sve do Dana. I načini dom uzvišica te postavi svećenike iz najnižega sloja naroda, koji nisu bili od sinova Levijevih. I Jeroboam ustanovi blagdan osmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, nalik blagdanu koji bijaše u Judi, i prinese na žrtveniku. Tako učini u Betelu, prinoseći žrtve teladima koja je načinio; i postavi u Betelu svećenike uzvišica koje je bio načinio. Tako je prinio na žrtveniku koji je bio načinio u Betelu petnaestoga dana osmoga mjeseca, upravo u mjesecu koji je izmislio u svome srcu; i ustanovi blagdan sinovima Izraelovim; te prinese na žrtveniku i kadi tamjanom. 1 Kraljevima 12:25–33.

passage unavailable

This passage is not yet available in .

490

passage unavailable

This passage is not yet available in .

I dogodi se, kad svi koji su ga otprije poznavali vidješe da, gle, prorokuje među prorocima, tada narod reče jedan drugomu: Što je to snašlo Kišova sina? Zar je i Šaul među prorocima? A jedan odande odgovori i reče: Ali tko je njihov otac? Zato to postade poslovica: Zar je i Šaul među prorocima? 1 Samuelova 10:11, 12.

passage unavailable

This passage is not yet available in .

passage unavailable

This passage is not yet available in .

I gle, dođe čovjek Božji iz Jude u Betel po riječi Gospodnjoj; a Jeroboam je stajao kraj žrtvenika da kadi. I povika protiv žrtvenika po riječi Gospodnjoj, i reče: O žrtveniče, žrtveniče, ovako govori Gospod: Evo, rodit će se dijete domu Davidovu, imenom Jošija; i na tebi će prinijeti svećenike uzvišica koji na tebi kade, i ljudske će se kosti spaljivati na tebi. I dade onoga dana znak govoreći: Ovo je znak koji je Gospod rekao: Evo, žrtvenik će se raspuknuti, i pepeo što je na njemu prosut će se. I dogodi se, kad je kralj Jeroboam čuo riječ čovjeka Božjega, koji je vikao protiv žrtvenika u Betelu, da je ispružio svoju ruku sa žrtvenika govoreći: Uhvatite ga. I ruka koju je ispružio protiv njega usahnu, tako da je nije mogao opet privući k sebi.

Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku koji je čovjek Božji dao riječju Gospodnjom. Tada kralj progovori i reče čovjeku Božjemu: Umoli sada lice Gospoda, Boga svojega, i pomoli se za me da mi se ruka opet povrati. I čovjek Božji umoli Gospoda, te se kralju ruka opet povrati i postade kao prije. Potom kralj reče čovjeku Božjemu: Pođi sa mnom kući, okrijepi se, a ja ću ti dati dar. Ali čovjek Božji reče kralju: Kad bi mi dao i polovicu svoje kuće, ne bih pošao s tobom, niti bih jeo kruha ni pio vode na ovome mjestu. Jer tako mi je bilo zapovjeđeno riječju Gospodnjom: Ne jedi kruha, ne pij vode i ne vraćaj se putem kojim si došao. Tako on ode drugim putem i ne vrati se putem kojim je došao u Betel. 1. Kraljevima 13,1–10.

Prorokovo odbijanje da jede s Jeroboamom unatoč ponudi „polovine doma tvojega“ podudara se s Herodovim obećanjem Salomi o polovini svojega kraljevstva.

I kad je došao zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, tisućnicima i uglednicima Galileje; i kad uđe kći te Herodijade te zapleše i svidje se Herodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci: Zaišti od mene što god hoćeš, i dat ću ti. I zakle joj se: Što god zatražiš od mene, dat ću ti, do polovice svojega kraljevstva. A ona iziđe te reče svojoj majci: Što da zaištem? A ona reče: Glavu Ivana Krstitelja. Marko 6:21–24.

Herodovo obećanje polovice svojega kraljevstva dogodilo se na njegov rođendan. Herod je simbol Rima, a deset kraljeva iz Otkrivenja sedamnaest predočeno je deseterostrukom podjelom Rima u sedmom poglavlju Daniela te deset nožnih prstiju u drugom poglavlju. Njegov rođendan obilježen je kada šesto kraljevstvo bude zamijenjeno sedmim kraljevstvom pri nedjeljnom zakonu, i u tom je smislu to rođendan Ujedinjenih naroda kao sedmoga kraljevstva biblijskog proročanstva. Pri uskoro dolazećem nedjeljnom zakonu deset kraljeva, predstavljenih Jeroboamovih deset sjevernih plemena, slažu se dati svoje kraljevstvo zvijeri za jedan sat u Otkrivenju „sedamnaest“.

Jer im je Bog stavio u srce da izvrše njegovu volju, da budu složni i predaju svoje kraljevstvo Zvijeri, dok se ne ispune riječi Božje. Otkrivenje 17,17.

Prije nego što se pozabavimo Ezekielovim proročanstvom iz četvrtoga poglavlja, utvrdit ćemo trinaest puta kada Ezekiel izravno navodi datum. Tih se trinaest putokaza općenito dijele između svijeta i Božjega naroda. Svijet, predstavljen Egiptom, smješten je u izravan datum šest puta, Tir se oslovljava jedanput, a drugih je šest puta Jeruzalem predmet. Knjiga započinje 592. pr. Kr., što je trideseta godina sedamnaestoga jubilejskog ciklusa, a prvi redak četrdesetoga poglavlja Ezekiela označuje 22. listopada 573. pr. Kr. kao kraj toga ciklusa. Jubilejski ciklus predstavlja vrijeme pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće od 11. rujna do uskoro dolazećega zakona o nedjelji, što je zauzvrat prikazano u fraktalu te iste povijesti od 31. prosinca 2023. do uskoro dolazećega zakona o nedjelji. Oba su razdoblja bila predočena razdobljem od 11. kolovoza 1840. do 22. listopada 1844.

passage unavailable

This passage is not yet available in .

Kao i Ivanu, Ezekielu je zapovjeđeno da uzme knjigu koja bijaše u ruci silazećega anđela u desetom poglavlju Otkrivenja, a također mu je rečeno da pojede knjigu naricaljke, žalosti i jaoja.

A ti, sine čovječji, čuj što ti govorim: ne budi buntovan kao taj buntovni dom; otvori usta svoja i jedi što ti dajem. I kad pogledah, gle, ruka bijaše pružena k meni; i evo, u njoj bijaše svitak knjige. I razvi ga preda mnom; i bijaše ispisan iznutra i izvana; i na njemu bijahu napisani tužaljke, naricanje i jao. Ezekiel 2:8–10.

Poruka je prikazana kao trostruka poruka, te tako predočava poruku triju anđela iz četrnaestoga poglavlja Otkrivenja. Stoga je poruka pečaćenja trećega anđela ona koja pečati one unutar Jeruzalema koji uzdišu i tuguju zbog grijeha crkve i zemlje, kako je prikazano u devetome poglavlju Ezekiela i sedmome poglavlju Otkrivenja.

I slava Boga Izraelova podiže se s keruba, na kojem bijaše, do praga Doma. I pozva čovjeka odjevena u lan, koji je uz bok imao pisarsku tintarnicu; i Gospod mu reče: Prođi posred grada, posred Jeruzalema, i stavi znak na čela ljudi koji uzdišu i plaču zbog svih gadosti što se čine usred njega. Ezekiel 9:3, 4.

Oni koji prime pečat tuguju zbog grijeha crkve i grijeha zemlje, a Ezekielovo je svjedočanstvo utkano u povijest Jeruzalema i Egipta, simbola crkve i svijeta.

“Kvasac pobožnosti nije posve izgubio svoju snagu. U vrijeme kada su opasnost i potištenost crkve najveće, mala skupina koja stoji u svjetlu uzdisat će i vikati zbog gadosti koje se čine u zemlji. No osobito će se njihove molitve uzdizati za crkvu, jer njezini članovi postupaju na način svijeta. …”

„Zapovijed glasi: ‘Prođi posred grada, posred Jeruzalema, i stavi znak na čela ljudi koji uzdišu i plaču zbog svih gadosti što se čine posred njega.’ Ti koji uzdišu i plaču iznosili su riječi života; ukoravali su, savjetovali i usrdno opominjali. Neki koji su obeščašćivali Boga pokajali su se i ponizili svoja srca pred Njim. Ali slava Gospodnja bijaše odstupila od Izraela; premda su mnogi i dalje nastavili s oblicima religije, nedostajale su Njegova sila i Njegova prisutnost.” Testimonies, svezak 5, 209, 210.

U kontekstu Knjige tužaljki, tugovanje i jauk, koji su praslika trojice anđela iz četrnaestoga poglavlja Otkrivenja, pri čemu su tužaljke i tugovanje prvi i drugi anđeo, a treći je poruka jao, simbol istočnoga vjetra kojega drže pod kontrolom četiri anđela zadržavanja iz sedmoga poglavlja Otkrivenja.

Egipat

U knjizi Ezekiela navodi se trinaest datuma. Prvi od datuma iz niza o Egiptu jest Ezekiel 29,1, i predstavljao je 587. pr. Kr.

Desete godine, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana u mjesecu, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, okreni lice svoje protiv faraona, kralja egipatskoga, i prorokuj protiv njega i protiv svega Egipta. Govori i reci: Ovako govori Gospod Jahve: Evo, ja sam protiv tebe, faraone, kralju egipatski, veliki zmaju što leži usred svojih rijeka, koji govori: Moja je rijeka moja, i ja sam je sebi načinio. Ezekiel 29,1–3.

587. pr. Kr. jest godina opsade, koja je započela godinu i pol prije razorenja Jeruzalema. U to vrijeme Ezekiel objavljuje da će Bog oboriti Egipat te da će to obaranje Božjem narodu pokazati njihovu ludost što su se uzdali u egipatskog zmaja. Do kraja poglavlja izriče se objava da će Egipat biti predan Babilonu, čime se utvrđuje kada deset kraljeva predaje svoje sedmo kraljevstvo iz biblijskog proročanstva suvremenom Babilonu — osmom kraljevstvu koje je od sedam. To se proročanstvo ispunilo ‘sedamnaest’ godina poslije, 571. pr. Kr., kako je izloženo na kraju poglavlja. Stoga 29. poglavlje sadrži prvo i posljednje vremensko određenje povezano s Egiptom.

I dogodi se dvadeset i sedme godine, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, da mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, Nabukodrezar, kralj babilonski, prisili svoju vojsku na veliku službu protiv Tira: svaka je glava oćelavila i svako je rame bilo odrano; ali ni on ni njegova vojska ne primiše plaće za Tir, za službu kojom su služili protiv njega. Stoga ovako govori Gospodin Bog: Evo, dat ću zemlju egipatsku Nabukodrezaru, kralju babilonskomu; i on će uzeti njezino mnoštvo, i uzeti njezin plijen, i uzeti njezin grabež; i to će biti plaća njegovoj vojsci. Dao sam mu zemlju egipatsku za njegov trud kojim je služio protiv njega, jer su radili za mene, govori Gospodin Bog. U onaj dan učinit ću da iznikne rog domu Izraelovu, i dat ću ti otvaranje usta usred njih; i spoznat će da sam ja Gospodin. Ezekiel 29:17–21.

Dvadeseta godina, prvoga mjeseca, prvoga dana iz sedamnaestoga retka predstavlja posljednji datum od trinaest datuma u Ezekielu, i to je jedini datum koji pada nakon 22. listopada 573. pr. Kr. On predstavlja vrijeme kada kralj sjevera u Danielu 11,42-43 dobiva Egipat, kao i trenutak kada deset kraljeva predaju svoje sedmo kraljevstvo osmom kraljevstvu koje je od sedam. To se ispunjava kada proklija „rog doma Izraelova“. U Izaiji Izrael proklija u dan istočnoga vjetra.

Učinit će da se oni koji potječu od Jakova ukorijene: Izrael će procvasti i pupati te lice svijeta ispuniti plodom. Izaija 27:8.

passage unavailable

This passage is not yet available in .

„Čin Kristov, kada je dahnuo na svoje učenike Duha Svetoga i udijelio im svoj mir, bijaše poput nekoliko kapi pred obilnim izljevom koji je trebao biti dan na dan Pedesetnice.“ Spirit of Prophecy, sv. 3, 243.

Ezekielovo proročanstvo o padu Egipta objavljeno je 587. pr. Kr., godine opsade, a ‘sedamnaest’ godina poslije proročanstvo se ispunilo. Ono se ispunjava u razdoblju koje predstavlja broj ‘sedamnaest’, predstavljajući tako skrivenu povijest četrdesetoga retka jedanaestoga poglavlja Daniela. Ono se treba ispuniti tijekom vremena pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće, koje je prikazano u devetome poglavlju Ezekiela. U vremenu pečaćenja izlijeva se kasna kiša, najprije kao škropljenje na 11. rujna, a zatim kao puno izlijevanje pri nedjeljnom zakonu. Ispunjava se, prema Izaiji, u “dan istočnoga vjetra”, a islam je istočni vjetar, i islam je treće “jao”. Poruka koju je Ezekiel trebao pojesti bila je trostruka poruka, od koje je treći dio bio poruka jao.

Ezekielovih trinaest datiranih poruka izneseno je u vezi s Jeruzalemom, Egiptom i Tirom. Sve su se odnosile na pobunu, predstavljenu brojem „trinaest”.

U sljedećem ćemo članku nastaviti razmatrati datiranje Ezekiela.