Skrivena povijest četrdesetog retka - broj trideset četiri

Poruku islama prikazanu u desetom retku Josiah Litch iznio je 1838. godine u vezi s vremenom navedenim u petnaestom retku. Litchu su tada neki dijelovi proročanstva bili skriveni. Do 1. kolovoza 1840. Litch je objavio podrobniji prikaz, utemeljen na onome što mu je nakon 1838. bilo otkriveno iz poruke o „pet mjeseci“. Godine 1838. dio poruke o „pet mjeseci“ iz devetog poglavlja Otkrivenja bio je skriven Litchu. Skriveni dio proročanstva o pet mjeseci bio je otpečaćen Litchu prije 1840., a to je otpečaćenje dovelo do očitovanja Božje sile u razdoblju od 1840. do 1844. godine.

Pet mjeseci iz petoga retka bilo je skriveno do 2026. godine. Kada je Elizabeta nakon pet mjeseci izašla iz skrovitosti, pridružila joj se Marija. Marija povezuje pet mjeseci skrovitosti s prispodobom o deset djevica jer je, za razliku od Elizabete, Marija bila trudna djevica, a Elizabeta trudna žena koja je već bila prešla dob za rađanje. Oba su rođenja na svoj način bila čudesna, ali Marija je bila djevica. Svi proroci govore o svršetku svijeta, a djevice koje Marija predstavlja u posljednjim danima jesu onih pet mudrih djevica koje čine filadelfijski pokret trećega anđela i čiji je broj sto četrdeset i četiri tisuće. Elizabeta i Marija susreću se u šestome mjesecu, nakon Elizabetinih pet mjeseci skrovitosti. Pet mjeseci iz petoga retka bilo je skriveno do 2026. godine.

Kad se Ivan rodio, Marija se vratila u Nazaret, a Zaharija više nije bio nijem. Marija je bila s Elizabetom sve dok se vrata nisu zatvorila u vrijeme nedjeljnog zakona, kada proroštvo progovara. Zaharija je putokaz alfe kojemu se oduzima moć govora, a ujedno i putokaz omege koji progovara pri rođenju svojega sina. Zaharija je na početku i na svršetku te predstavlja i prvoga i trećega anđela. Elizabeta je poruka drugoga anđela, a Marija je poruka ponoćnog poklika koja se pridružuje Elizabeti na kraju pet mjeseci skrivanja.

Noina osmeročlana obitelj bila je skrivena u korablji pet mjeseci, a zatim se korablja zaustavila na gori Araratu. Ponoćni poklič pridružio se drugom anđelu u Exeteru i trajao sve dok se vrata nisu zatvorila 22. listopada 1844., čime se ispunila prispodoba o deset djevica. Marija se pridružila Elizabeti u Exeteru i ostala do Ivanova rođenja.

Poruka koja je 1838. bila skrivena od Litcha bila je poruka o „pet mjeseci”. Skrivanje pet mjeseci predočeno je s pomoću osmero ljudi u korablji; to je Elizabeta koja se skriva tijekom prvih pet mjeseci svoje trudnoće. Bio je to Gospodin koji je 1838. držao Svoju ruku nad tih pet mjeseci, sve dok nije uklonio Svoju ruku s tih pet mjeseci, omogućivši Litchu da objavi datum deset dana prije njegova ispunjenja. Kada se poruka o pet mjeseci otpečati u posljednjim danima, kako se sada iznosi, nalazite se u šestodnevnom razdoblju sastanka pod šatorima u Exeteru, od 12. do 17. kolovoza 1844., nakon kojega je slijedilo šezdeset i šest dana do zatvorenih vrata 22. listopada 1844. Bila su ukupno sedamdeset i dva dana, ali kada se postave na proročku liniju, a zatim se izdvoje putokazi, može se vidjeti da je znak opsade, predočen sastankom pod šatorima u Exeteru, trajao šest dana nakon kojih je slijedilo šezdeset i šest dana do zatvorenih vrata. U proročkom smislu to je razdoblje prikazano kao 6 6 6.

Povijest opsade, koju predstavlja razdoblje od Exetera do 22. listopada, predstavljena je Lamekom iz šestoga naraštaja Kajinove loze. Vrata se zatvaraju neposredno nakon što se otpečati proročanstvo o pet mjeseci. Zatvaraju se postupno, no za adventizam to je postupno zatvaranje započelo 11. rujna, a završava opsadom. Kad nastupi opsada, očitovat ćete karakter ili Lameka iz Kajinove loze ili Lameka iz Šetove loze. Broj te povijesti za Lameka iz Kajinove loze jest 6 6 6, a broj za Lameka iz Šetove loze i crkvu pobjednicu jest 7 7 7.

Očitovanje dvaju karaktera koje predstavljaju dvojica Lameka te brojevi 666 ili 777 započinje događajima koji adventizam dovode u središte pozornosti javnosti dok se postavlja pitanje zašto su adventisti šutjeli o upozorenju na vatrene kugle u Nashvilleu. Sve žešća polemika postaje vizualni prikaz koji prethodi zatvorenim vratima uskoro nadolazećeg nedjeljnog zakona koji je bio tipološki predočen životinjama što su se rampom uspinjale u korablju. Sve snažnije vizualno upozorenje bilo je također tipološki predočeno Ilijinim iskustvom na gori Karmelu i mileritskim pokretom iz 1844. godine.

Proročka struktura opsade koja završava uništenjem grada predstavlja vremensko razdoblje koje započinje znakom i završava znakom. Ona predstavlja vremensko razdoblje i točku u vremenu. Razdoblje oblikovanja lika prikazano je na različite načine. Svaka proročka struktura takve naravi u nadahnutom svjedočanstvu tipološki predočava vrijeme kušnje povezane s likom zvijeri, koje svoj vrhunac doseže u žigu zvijeri.

To vremensko razdoblje predstavlja oblikovanje kipa u čast zvijeri i po njezinu liku; žig zvijeri nameće se kada kip koji se dotad oblikovao dosegne stupanj na kojem svojim govorom može uvesti nedjeljni zakon. Nabukodonozor je pri razorenju Jeruzalema tipski predočio žig autoriteta Rima. Bilo da je riječ o Babilonu ili Rimu, struktura opsade naglašava sjevernoga kralja u posljednjim danima. Orhanova opsada od 1333. do 1337. godine i četiri godine od 27. srpnja 1449. do opsade Carigrada 1453. ne samo da tipski predočuju razdoblje od 11. kolovoza 1840. do 22. listopada 1844. nego te opsade također naglašavaju ulogu islama kao djece istočnoga vjetra iz biblijskog proroštva. Tema sjevernoga kralja (Babilona ili Rima) i istočnoga vjetra jesu „vijesti s istoka i sa sjevera“ u Danielu 11:45.

Četiri godine od 27. srpnja 1449. do opsade Carigrada 1453. ne označavaju samo četverogodišnje razdoblje, nego je, uzme li se u obzir i smrt Ivana Paleologa 1448., to razdoblje predstavljeno i kao petogodišnje.

Ta je struktura prikazana u obama razorenjima Jeruzalema i u Noinu potopu. Prisutna je u prvoj Pashi u Egiptu, kada je bilo potrebno da anđeo zatornik vidi znak krvi na vratima koja su faraona i njegovu vojsku odvela u more, sve dok istočni vjetrovi nisu bili pušteni i vode nisu zatvorile vrata ulaska u Obećanu zemlju. Ta je struktura prisutna u alfa-povijesti crkve u Pergamu od 313. do prvoga nedjeljnog zakona 321. godine te u omega-povijesti Pergama od Justinijanova dekreta 533. do nedjeljnog zakona 538. godine. U slučaju Pergama znak je ili edikt ili dekret, ali i jedan i drugi započinju razdoblje koje kulminira nedjeljnim zakonom.

Vremenska struktura Ezekielove opsade i razorenja Jeruzalema obuhvaćala je razdoblje od 587. pr. Kr. do 586. pr. Kr.: dvije godine pri uključivom računanju vremena i 1,5 godina pri isključivom računanju vremena. Drugu proročku strukturu opsade također predstavljaju dvije godine panionskoga pohoda, koji je uključivao bitku kod Paniona 200. pr. Kr. i opsadu Sidona 198. pr. Kr. Smrt Ezekielove žene podudara se s Lamekovom smrću, smrću Ivana Paleologa i bitkom kod Paniona.