The abomination of desolation spoken of by Daniel the prophet is a sign for Christians in three different eras to flee. The Christians in Jerusalem fled when they saw the standards of the Roman armies encompassing Jerusalem in the year 66 AD. The Christians of the late fifth and early sixth century fled into the wilderness when they saw the man of sin in the temple of God proclaiming that he was God. In 1888 there was a series of Sunday laws introduced into the Congress of the United States by Senator Blair. Those bills were called the Blair bills, and they were an effort to identify Sunday as a National Day of Worship. Sunday worship is the mark of the beast, the mark of papal authority and the Constitution of the United States directly opposes the enforcement of a national religion as a test for the citizens of the United States.
Gadost pustoši o kojoj je govorio prorok Daniel znak je kršćanima u tri različita razdoblja da bježe. Kršćani u Jeruzalemu pobjegli su kada su vidjeli stijegove rimskih vojski kako opkoljavaju Jeruzalem godine 66. po Kr. Kršćani s kraja petoga i početka šestoga stoljeća pobjegli su u pustinju kada su vidjeli čovjeka grijeha u hramu Božjem kako proglašava da je on Bog. Godine 1888. senator Blair podnio je Kongresu Sjedinjenih Američkih Država niz zakona o nedjelji. Ti su prijedlozi zakona bili nazvani Blairovi zakoni te su predstavljali nastojanje da se nedjelja odredi kao nacionalni dan bogoslužja. Svetkovanje nedjelje žig je zvijeri, žig papinske vlasti, a Ustav Sjedinjenih Američkih Država izravno se protivi nametanju nacionalne religije kao provjere za građane Sjedinjenih Američkih Država.
It is this fact that is left out of the flawed application connected with identifying the United States as modern Rome. A triple application of prophecy possesses specific rules that govern its application. The rules identify that the prophetic characteristics of the first fulfillment are to be combined with the prophetic characteristics of the second fulfillment in order to establish the prophetic characteristics of the third fulfillment.
Upravo se ta činjenica izostavlja u pogrešnoj primjeni povezanoj s poistovjećivanjem Sjedinjenih Država s modernim Rimom. Trostruka primjena proročanstva posjeduje određena pravila koja upravljaju njezinom primjenom. Ta pravila određuju da se proročka obilježja prvoga ispunjenja moraju povezati s proročkim obilježjima drugoga ispunjenja kako bi se utvrdila proročka obilježja trećega ispunjenja.
The warning to flee, is a warning to flee from a coming persecution. In Christ’s era the persecution was the destruction of Jerusalem and the temple in the year 70. The warning sign of that approaching persecution was given in the year 66 AD. The warning to flee in the late fifth and early sixth century was identified by Paul as the recognition of a falling away of prophetic Pergamos, which represented pagan Rome. There was to be a falling away first, in order for the man of sin who would proclaim himself as God to be revealed. In the history approaching 538, pagan Rome that had restrained, or as Paul stated “withholdeth” was taken away, and as Pergamos fell away and the sign to flee arrived and directed the faithful to separate from the papal churches communion. Then in 538, at the Counsel of Orleans the papal power passed a Sunday law, and the twelve hundred and sixty years of papal persecution began.
Upozorenje na bijeg upozorenje je da se pobjegne od nadolazećega progonstva. U Kristovo doba progonstvo je bilo razorenje Jeruzalema i Hrama godine 70. Znak upozorenja na to približavajuće progonstvo dan je godine 66. po Kr. Upozorenje na bijeg u kasnom petom i ranom šestom stoljeću Pavao je prepoznao kao raspoznavanje otpada proročkoga Pergama, koji je predstavljao poganski Rim. Najprije je trebao nastupiti otpad kako bi se mogao otkriti čovjek grijeha koji će se proglašavati Bogom. U povijesti koja je vodila prema 538. godini poganski je Rim, koji je zadržavao, ili kako Pavao kaže, „zadržava”, bio uklonjen, a kada je Pergam otpao i stigao znak za bijeg, vjerni su bili upućeni da se odvoje od zajedništva papinske crkve. Potom je 538. godine, na saboru u Orléansu, papinska vlast donijela zakon o nedjelji, i započelo je tisuću dvjesto i šezdeset godina papinskoga progonstva.
The first two witnesses identify clearly that the third fulfillment of the warning to flee given by Christ preceded the actual persecution. The destruction of Jerusalem came exactly three and a half years after the siege of Cestius began in 66 AD, thus allowing the Christians to flee in advance of the horrors of the second siege which was instigated by Titus and concluded with the destruction of the temple and city. In advance of the year 538, the Christians separated from the church of papal Rome, and prophetically fled into the wilderness, which represents the destruction of spiritual Jerusalem.
Prva dva svjedoka jasno pokazuju da je treće ispunjenje upozorenja na bijeg koje je dao Krist prethodilo stvarnom progonstvu. Razorenje Jeruzalema nastupilo je točno tri i pol godine nakon što je opsada pod Cestijem započela 66. godine po Kr., čime je kršćanima bilo omogućeno da pobjegnu prije strahota druge opsade koju je pokrenuo Tit i koja je završila razorenjem Hrama i grada. Uoči 538. godine kršćani su se odvojili od crkve papinskoga Rima i proročki pobjegli u pustinju, što predstavlja razorenje duhovnoga Jeruzalema.
But the court which is without the temple leave out, and measure it not; for it is given unto the Gentiles: and the holy city shall they tread under foot forty and two months. And I will give power unto my two witnesses, and they shall prophesy a thousand two hundred and threescore days, clothed in sackcloth. Revelation 11:2, 3.
Ali dvorište što je izvan hrama izostavi i ne mjeri ga, jer je dano poganima; i oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca. I dat ću moć svojoj dvojici svjedoka, i oni će prorokovati tisuću dvjesto i šezdeset dana, odjeveni u kostrijet. Otkrivenje 11:2, 3.
In both illustrations of the warning to flee, the warning precedes the persecution, and the persecution is represented by Rome, whether pagan or papal, trampling down Jerusalem, whether literal or spiritual. The warning to flee for Seventh-day Adventist was the Blair bill in 1888. In the first fulfillment in the history of pagan Rome the Christians were to flee from Jerusalem, and in fulfillment of papal Rome the Christians fled into the wilderness. For Adventism the warning was to flee into the country.
U oba prikaza upozorenja na bijeg, upozorenje prethodi progonstvu, a progonstvo je predstavljeno Rimom, bilo poganskim bilo papinskim, koji gazi Jeruzalem, bilo doslovni bilo duhovni. Upozorenje na bijeg za adventiste sedmoga dana bio je Blairov zakon 1888. godine. U prvom ispunjenju u povijesti poganskoga Rima kršćani su trebali pobjeći iz Jeruzalema, a u ispunjenju papinskoga Rima kršćani su pobjegli u pustinju. Za adventizam upozorenje je bilo pobjeći na selo.
“It is no time now for God’s people to be fixing their affections or laying up their treasure in the world. The time is not far distant, when, like the early disciples, we shall be forced to seek a refuge in desolate and solitary places. As the siege of Jerusalem by the Roman armies was the signal for flight to the Judean Christians, so the assumption of power on the part of our nation in the decree enforcing the papal sabbath will be a warning to us. It will then be time to leave the large cities, preparatory to leaving the smaller ones for retired homes in secluded places among the mountains.” Testimonies, volume 5, 464.
„Sada nije vrijeme da Božji narod veže svoje osjećaje niti da sabire svoje blago na ovome svijetu. Nije daleko vrijeme kada ćemo, poput ranih učenika, biti prisiljeni potražiti utočište na pustim i osamljenim mjestima. Kao što je opsada Jeruzalema od strane rimskih vojski bila znak judejskim kršćanima za bijeg, tako će i preuzimanje vlasti od strane naše nacije u dekretu kojim se nameće papinska subota biti upozorenje nama. Tada će biti vrijeme da napustimo velike gradove, kao pripremu za napuštanje manjih, radi povučenih domova na skrovitim mjestima među planinama.” Testimonies, volume 5, 464.
“The assumption of power on the part of our nation in the decree enforcing the papal sabbath will be a warning to us,” was fulfilled when the abomination of desolation, in agreement with Mark’s words was “standing where it ought not.” In 1888, the Congress of the United States was considering a law in direct contradiction to a primary element of the Constitution, and at that point Seventh-day Adventists were to leave the cities and move to the country.
„Preuzimanje vlasti od strane našega naroda u odredbi koja nameće papinsku subotu bit će nam upozorenje“, ispunilo se kada je grozota pustoši, u skladu s Markovim riječima, „stajala gdje ne treba“. Godine 1888. Kongres Sjedinjenih Američkih Država razmatrao je zakon u izravnoj suprotnosti s temeljnim elementom Ustava, i u tom su trenutku adventisti sedmoga dana trebali napustiti gradove i preseliti se na selo.
“Not one Christian perished in the destruction of Jerusalem. Christ had given His disciples warning, and all who believed His words watched for the promised sign. . . . Without delay they fled to a place of safety—the city of Pella, in the land of Perea, beyond Jordan.” The Great Controversy, 30.
„Nijedan kršćanin nije stradao u razorenju Jeruzalema. Krist je bio upozorio svoje učenike, i svi koji su vjerovali Njegovim riječima bdjeli su očekujući obećani znak.... Bez odgađanja pobjegli su na sigurno mjesto — u grad Pelu, u zemlji Pereji, s onu stranu Jordana.” Velika borba, 30.
The prophetic characteristics of the first of the warning signs to flee, represent the third and final fulfillment. Sometimes those prophetic characteristics produce a double fulfillment in the third fulfillment. An example of this is the three Elijah’s. The line of Elijah in his confrontation with Jezebel, Ahab and the prophets of Baal, combined with the characteristics of John the Baptist, the second Elijah, in his confrontation with Herodias, Herod and Salome establish that in the last days, for the third and final fulfillment of a triple application is always in the last days, Elijah and John represent two classes of God’s people. One class represented by Elijah do not die, and the other class represented by John do die. The two classes are also represented in Revelation chapter seven as the one hundred and forty-four thousand, who do not die, and the great multitude that do die.
Proročke značajke prvoga od znakova upozorenja za bijeg predstavljaju treće i konačno ispunjenje. Katkad te proročke značajke proizvode dvostruko ispunjenje unutar trećega ispunjenja. Primjer za to su tri Ilije. Niz Ilijina iskustva u njegovu sučeljavanju s Izebelom, Ahabom i Baalovim prorocima, ujedinjen sa značajkama Ivana Krstitelja, drugoga Ilije, u njegovu sučeljavanju s Herodijadom, Herodom i Salomom, utvrđuje da u posljednjim danima, jer se treće i konačno ispunjenje trostruke primjene uvijek zbiva u posljednjim danima, Ilija i Ivan predstavljaju dvije skupine Božjega naroda. Jedna skupina, koju predstavlja Ilija, ne umire, a druga skupina, koju predstavlja Ivan, umire. Te dvije skupine također su prikazane u sedmome poglavlju Otkrivenja kao sto četrdeset i četiri tisuće, koji ne umiru, i veliko mnoštvo koje umire.
In the three Babylon’s a similar element of the prophetic message is that the first Babylon is represented by Nimrod, but the second Babylon is represented by the first and last kings, Nebuchadnezzar and Belshazzar. Nebuchadnezzar represents those in Babylon who will be saved, and Belshazzar, those in Babylon who will be lost.
U trima Babilonima sličan je element proročanske poruke to da je prvi Babilon predstavljen Nimrodom, dok je drugi Babilon predstavljen prvim i posljednjim kraljevima, Nabukodonozorom i Baltazarom. Nabukodonozor predstavlja one u Babilonu koji će biti spašeni, a Baltazar one u Babilonu koji će biti izgubljeni.
In the last days there are two Sunday laws that are the subject of Bible prophecy. The first is the soon-coming Sunday law in the United States, and the second is the Sunday law that is forced upon the entire world. Those two Sunday laws were typified by the Sunday law of pagan Rome, when in the year 321, Constantine enforced the first Sunday law, followed by the Sunday law of Papal Rome in 538. Pagan Rome is one of several prophetic types that prefigure the United States, and the Sunday law of 321, typifies the soon-coming Sunday law in the United States. The papal Sunday law of 538 typifies the Sunday law that is enforced upon the entire world. The flawed view that the United States is typified by the robbers in Daniel eleven tries to employ the soon-coming Sunday law in the United States as evidence to claim that the Sunday law in the United States proves that the United States is modern Rome, and disregards that there is another Sunday law that is forced upon every nation of the world by the threefold union of the dragon, the beast and false prophet.
U posljednjim danima postoje dva nedjeljna zakona koji su predmet biblijskog proročanstva. Prvi je uskoro dolazeći nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama, a drugi je nedjeljni zakon koji se nameće cijelome svijetu. Ta su dva nedjeljna zakona bila predočena nedjeljnim zakonom poganskoga Rima, kada je godine 321. Konstantin nametnuo prvi nedjeljni zakon, nakon čega je uslijedio nedjeljni zakon papinskoga Rima 538. godine. Poganski Rim jedan je od nekoliko proročkih tipova koji predoznačuju Sjedinjene Države, a nedjeljni zakon iz 321. godine predoznačuje uskoro dolazeći nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama. Papinski nedjeljni zakon iz 538. godine predoznačuje nedjeljni zakon koji se nameće cijelome svijetu. Pogrešno gledište da su Sjedinjene Države predočene razbojnicima u Danielu jedanaest nastoji upotrijebiti uskoro dolazeći nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama kao dokaz za tvrdnju da nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama dokazuje da su Sjedinjene Države suvremeni Rim, te zanemaruje da postoji još jedan nedjeljni zakon koji se trostrukim savezom zmaja, zvijeri i lažnoga proroka nameće svakom narodu svijeta.
If a Sunday law in the United States identifies the United States as Modern Rome, then what does the worldwide Sunday law identify? The three Rome’s identify that Modern Rome, which is threefold, will enforce two distinct Sunday laws. The first is in the United States and was typified by Constantine’s Sunday law in 321, and the second is the entire world, as typified by the papal Sunday law of 538. To employ the Sunday law in the United States in the context of a triple application of prophecy to claim that the Sunday law proves who is Modern Rome, is to disregard the prophetic characteristics established by pagan and papal Rome. There are two distinct Sunday laws in the last days, and neither is a proof to identify the robbers of the people are the United States. When the testimony of pagan and papal Rome is misrepresented to uphold a private interpretation, as is currently being done, it demonstrates that those seeking to uphold their private interpretation do not understand type and antitype.
Ako zakon o nedjelji u Sjedinjenim Državama poistovjećuje Sjedinjene Države s modernim Rimom, što onda poistovjećuje svjetski zakon o nedjelji? Tri Rima poistovjećuju da će moderni Rim, koji je trostruk, nametnuti dva različita zakona o nedjelji. Prvi je u Sjedinjenim Državama i predočen je Konstantinovim zakonom o nedjelji iz 321. godine, a drugi se odnosi na cijeli svijet, kao što je predočeno papinskim zakonom o nedjelji iz 538. godine. Upotrijebiti zakon o nedjelji u Sjedinjenim Državama u kontekstu trostruke primjene proročanstva kako bi se tvrdilo da zakon o nedjelji dokazuje tko je moderni Rim, znači zanemariti proročke značajke uspostavljene poganskim i papinskim Rimom. U posljednjim danima postoje dva različita zakona o nedjelji, i nijedan nije dokaz kojim bi se utvrdilo da su razbojnici naroda Sjedinjene Države. Kada se svjedočanstvo poganskoga i papinskoga Rima pogrešno prikazuje radi podupiranja privatnog tumačenja, kao što se to sada čini, to pokazuje da oni koji nastoje poduprijeti svoje privatno tumačenje ne razumiju tip i antitip.
Pagan Rome is a type of the United States, and papal Rome typifies modern Rome. Along with this misapplication of a triple application of prophecy, and the claim that what is being taught is set in the context of “type and antitype,” is the other failure of defining the “abomination of desolation” as it is represented within the context of a triple application of prophecy.
Poganski Rim jest pralik Sjedinjenih Država, a papinski Rim pralik je suvremenog Rima. Uz ovu pogrešnu primjenu trostruke primjene proročanstva i tvrdnju da je ono što se naučava postavljeno u kontekst „pralika i protulika”, postoji i drugi propust: definiranje „gnusobe pustoši” onako kako je prikazana unutar konteksta trostruke primjene proročanstva.
From the year 66 to the year 70 AD, two Roman generals attacked Jerusalem. Both generals, Cestius and Titus began with a siege, but only one withdrew from the siege for a brief period of time, which providentially allowed the Christians to flee. It was the first siege under Cestius that the Christians recognized the warning to flee. When Titus arrived to carry on the warfare against Jerusalem in the year 70 AD, he began with a siege and did not cease until Jerusalem and the temple were destroyed. The warning of Jesus contains two steps. First is the sign to flee, and thereafter the persecution. In the fulfillment of the warning in the fifth and sixth centuries the Christians separated from the corrupt Roman church before 538, and then the persecution began.
Od godine 66. do godine 70. po Kr., dvojica rimskih generala napali su Jeruzalem. Obojica generala, Cestije i Tit, započeli su opsadom, ali se samo jedan na kratko povukao iz opsade, što je providnosno omogućilo kršćanima da pobjegnu. Upravo su u prvoj opsadi pod Cestijem kršćani prepoznali upozorenje da pobjegnu. Kad je Tit stigao da nastavi rat protiv Jeruzalema godine 70. po Kr., započeo je opsadom i nije prestao dok Jeruzalem i hram nisu bili uništeni. Isusovo upozorenje sadrži dva koraka. Prvi je znak za bijeg, a nakon toga progonstvo. U ispunjenju toga upozorenja u petom i šestom stoljeću kršćani su se odvojili od pokvarene Rimske crkve prije 538. godine, a potom je započelo progonstvo.
Paul is very clear that all the recorded history of ancient Israel was written for those living in the last days, and that all those histories were types, although the Greek word “typos,” meaning types is translated as ensamples in his classic presentation of this truth.
Pavao vrlo jasno kaže da je sva zabilježena povijest drevnoga Izraela napisana za one koji žive u posljednjim danima te da su sve te povijesti bile tipovi, premda je grčka riječ „typos”, koja znači tipovi, u njegovu klasičnom izlaganju te istine prevedena kao uzori.
Now all these things happened unto them for ensamples: and they are written for our admonition, upon whom the ends of the world are come. 1 Corinthians 10:11.
A sve im se to događalo za primjer; i zapisano je za opomenu nama, na koje su došli svršetci svijeta. 1. Korinćanima 10,11.
The histories in chapter ten which Paul uses to set the context for this truth was not a history of ancient Israel acting righteously.
Povijesti u desetom poglavlju koje Pavao rabi da bi postavio kontekst za ovu istinu nisu bile povijest drevnoga Izraela koji je postupao pravedno.
But with many of them God was not well pleased: for they were overthrown in the wilderness. Now these things were our examples, to the intent we should not lust after evil things, as they also lusted. Neither be ye idolaters, as were some of them; as it is written, The people sat down to eat and drink, and rose up to play. Neither let us commit fornication, as some of them committed, and fell in one day three and twenty thousand. Neither let us tempt Christ, as some of them also tempted, and were destroyed of serpents. 1 Corinthians 10:5–9.
Ali Bog mnogima od njih nije bio po volji, jer su bili oboreni u pustinji. A ovo su bili naši primjeri, da ne žudimo za zlim stvarima, kao što su i oni žudjeli. Niti budite idolopoklonici, kao što su bili neki od njih; kao što je pisano: Narod sjede da jede i pije, pa ustade da se igra. Niti činimo blud, kao što su neki od njih činili blud, i padoše u jedan dan dvadeset i tri tisuće. Niti iskušavajmo Krista, kao što su ga i neki od njih iskušavali, pa pogiboše od zmija. 1 Corinthians 10:5–9.
Sacred history is a record of both the righteousness and unrighteousness of God’s people, but in either record the history is still a type for God’s people living in the last days. The history of the rebellion in Minneapolis in 1888, is a record of unrighteousness, in spite of what Adventist historians’ claim. The rebellion was so profound that Ellen White determined to leave the meeting, and only stayed because an angel told her it was her responsibility to stay and record the rebellion that was a parallel to the rebellion of Korah, Dathan and Abiram in the history of Moses. At that meeting the mighty angel of Revelation chapter eighteen descended, but the message He brought was rejected.
Sveta je povijest zapis i pravednosti i nepravednosti Božjega naroda, ali u oba slučaja ta je povijest i dalje praslika za Božji narod koji živi u posljednjim danima. Povijest pobune u Minneapolisu 1888. godine zapis je nepravednosti, unatoč onome što tvrde adventistički povjesničari. Pobuna je bila toliko duboka da je Ellen White odlučila napustiti skup, te je ostala samo zato što joj je anđeo rekao da joj je odgovornost ostati i zabilježiti pobunu koja je bila usporedna pobuni Kore, Datana i Abirama u Mojsijevoj povijesti. Na tom je skupu sišao moćni anđeo iz osamnaestoga poglavlja Otkrivenja, ali poruka koju je donio bila je odbačena.
That history typified September 11, 2001, when the great buildings of New York City were brought down. That history included the first Sunday law bill that was to be introduced by Senator Blair. His efforts to enforce Sunday as a National Day of Worship failed, but it was part of a sacred history that typified the last days. Senator Blair’s bill was the warning to flee the cities. Before 1888 when Sister White spoke of the necessity of living out of the cities, she spoke in the future tense. She pointed to a time in the near future when God’s people must move to the country. After 1888, all of Sister White’s references to the necessity of country living placed her counsel in the context that the time to be in the country had already arrived. The Blair bill in 1888, was the sign of Sunday enforcement, as Luke put it, in a place where it ought not be. Sunday enforcement was not to be brought into the Congress of the United States, for it was a denial of a primary principle of the Constitution.
Ta je povijest predoznačila 11. rujna 2001., kada su srušene velike zgrade New Yorka. Ta je povijest uključivala prvi prijedlog zakona o nedjelji koji je trebao biti predstavljen po senatoru Blairu. Njegovi napori da nametne nedjelju kao Nacionalni dan bogoštovlja nisu uspjeli, ali to je bilo dijelom svete povijesti koja je predoznačivala posljednje dane. Senatorov Blairov prijedlog zakona bio je upozorenje da se bježi iz gradova. Prije 1888., kada je sestra White govorila o nužnosti življenja izvan gradova, govorila je u budućem vremenu. Ukazivala je na vrijeme u bliskoj budućnosti kada Božji narod mora preseliti na selo. Nakon 1888., sva upućivanja sestre White na nužnost života na selu smještala su njezin savjet u kontekst da je vrijeme za boravak na selu već bilo došlo. Blairov prijedlog zakona 1888. bio je znak nametanja nedjelje, kako je to Luka izrazio, na mjestu gdje ne bi trebalo biti. Nametanje nedjelje nije se smjelo unijeti u Kongres Sjedinjenih Država, jer je to bilo nijekanje temeljnoga načela Ustava.
The history of 1888 was recorded in order to typify the prophetic history that began on September 11, 2001. The Blair Bill in 1888 typified the Patriot Act of 2001. It was the warning that preceded the actual enforcement of the mark of the beast. No one who is following Christ should be living in a city after September 11, 2001. It was the prophetic siege that directed God’s people to flee. And just as there are two Sunday laws that are the subject of the prophetic model of the last days, as represented by the Sunday laws of pagan and papal Rome, both Sunday laws are preceded by the warning to flee.
Povijest iz 1888. zabilježena je kako bi predočila proročku povijest koja je započela 11. rujna 2001. Blair Bill iz 1888. predočavao je Patriot Act iz 2001. To je bilo upozorenje koje je prethodilo stvarnom provođenju žiga zvijeri. Nitko tko slijedi Krista ne bi smio živjeti u gradu nakon 11. rujna 2001. To je bila proročka opsada koja je usmjerila Božji narod da pobjegne. I kao što postoje dva nedjeljna zakona koji su predmet proročkoga modela posljednjih dana, kako su predstavljeni nedjeljnim zakonima poganskoga i papinskoga Rima, tako obama nedjeljnim zakonima prethodi upozorenje na bijeg.
For those who profess to be Seventh-day Adventists, they were to prophetically recognize the Patriot Act as a sign to flee the cities for the country in advance of the soon-coming Sunday law. That very same Sunday law was the sign for God’s other flock who are still in Babylon to flee out of Babylon in advance of the Sunday enforcement that is to be brought upon every nation.
Za one koji ispovijedaju da su adventisti sedmoga dana, trebalo je da proročki prepoznaju Patriot Act kao znak da napuste gradove i odu na selo prije skoroga dolaska nedjeljnoga zakona. Taj isti nedjeljni zakon bio je znak za drugo Božje stado, koje je još uvijek u Babilonu, da iziđe iz Babilona prije nedjeljnoga nametanja koje će biti dovedeno nad svaki narod.
“As America, the land of religious liberty, shall unite with the Papacy in forcing the conscience and compelling men to honor the false sabbath, the people of every country on the globe will be led to follow her example.” Testimonies, volume 6, 18.
„Kad se Amerika, zemlja vjerske slobode, ujedini s Papinstvom u prisiljavanju savjesti i primoravanju ljudi da odaju čast lažnoj suboti, narod svake zemlje na kugli zemaljskoj bit će naveden da slijedi njezin primjer.“ Testimonies, sv. 6, 18.
Just as the triple application of the three Elijah’s establishes that there are two classes of God’s people in the last days, the triple application of Rome identifies that there are two distinct Sunday laws. Those who wish to claim that the United States is the robbers of thy people, and therefore the prophetic role of the United States establishes the vision suggest that the soon-coming Sunday law in the United States is the abomination of desolation that Christ identified as a warning for His people to flee from the coming persecution. They fail to identify the distinction between the siege, which is the warning sign to flee, and the second siege that represents when the actual enforcement of a Sunday law begins the persecution of the last days. They fail to address the distinction established upon two witnesses that there is to be two distinct Sunday laws that fulfill prophecy in the last days. In doing so they argue the soon-coming Sunday law in the United States is the warning represented as the abomination of desolation, spoken of by Daniel the prophet, and it is, but not as they define it.
Kao što trostruka primjena trojice Ilija utvrđuje da u posljednjim danima postoje dvije skupine Božjega naroda, tako trostruka primjena Rima pokazuje da postoje dva različita nedjeljna zakona. Oni koji žele tvrditi da su Sjedinjene Američke Države razbojnici tvoga naroda te da stoga proročka uloga Sjedinjenih Američkih Država utvrđuje viđenje, sugeriraju da je nedjeljni zakon koji će uskoro doći u Sjedinjenim Američkim Državama gnjusoba pustoši koju je Krist označio kao upozorenje svome narodu da bježi od nadolazećega progonstva. Oni ne prepoznaju razliku između opsade, koja je znak upozorenja za bijeg, i druge opsade, koja predstavlja trenutak kada stvarno provođenje nedjeljnoga zakona započinje progonstvo posljednjih dana. Oni ne razmatraju razliku utvrđenu na temelju dva svjedoka, da trebaju postojati dva različita nedjeljna zakona koji ispunjavaju proročanstvo u posljednjim danima. Čineći to, tvrde da je nedjeljni zakon koji će uskoro doći u Sjedinjenim Američkim Državama upozorenje prikazano kao gnjusoba pustoši, o kojoj je govorio prorok Daniel, i jest, ali ne onako kako je oni određuju.
The Sunday law in the United States is the warning for God’s other flock that is still in Babylon to flee from her communion. It is therefore a warning of the coming Sunday law that is enforced upon all the nations.
Zakon o nedjelji u Sjedinjenim Državama upozorenje je Božjem drugom stadu, koje je još uvijek u Babilonu, da pobjegne iz njezina zajedništva. Stoga je to upozorenje na nadolazeći zakon o nedjelji koji će biti nametnut svim narodima.
“Foreign nations will follow the example of the United States. Though she leads out, yet the same crisis will come upon our people in all parts of the world.” Testimonies, volume 6, 395.
„Strani će narodi slijediti primjer Sjedinjenih Američkih Država. Premda ona predvodi, ipak će ista kriza snaći naš narod u svim dijelovima svijeta.“ Testimonies, sv. 6, 395.
Their claim is that the Sunday law in the United States is identifying the United States as the symbol which establishes the prophetic vision, but in the context of the warning to flee given by Christ, that Sunday law represents a world-wide warning to the eleventh-hour workers to flee from Babylon.
Njihova je tvrdnja da nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama identificira Sjedinjene Države kao simbol koji uspostavlja proročku viziju, ali u kontekstu upozorenja na bijeg koje je dao Krist, taj nedjeljni zakon predstavlja svjetsko upozorenje radnicima jedanaestoga sata da pobjegnu iz Babilona.
When Sister White addresses the warning to flee, she addresses the Sunday law issue that overtakes the whole world. That movement begins at the Sunday law in the United States. She identifies that the Sunday law in the United States is the warning of the coming persecution.
Kad sestra White iznosi upozorenje da treba bježati, ona se obraća pitanju nedjeljnoga zakona koji zahvaća cijeli svijet. Taj pokret započinje nedjeljnim zakonom u Sjedinjenim Državama. Ona utvrđuje da je nedjeljni zakon u Sjedinjenim Državama upozorenje na nadolazeći progon.
“By the decree enforcing the institution of the papacy in violation of the law of God, our nation will disconnect herself fully from righteousness. When Protestantism shall stretch her hand across the gulf to grasp the hand of the Roman power, when she shall reach over the abyss to clasp hands with spiritualism, when, under the influence of this threefold union, our country shall repudiate every principle of its Constitution as a Protestant and republican government, and shall make provision for the propagation of papal falsehoods and delusions, then we may know that the time has come for the marvelous working of Satan and that the end is near.
„Dekretom koji nameće uspostavu papinstva kršeći Božji zakon, naš će se narod potpuno odvojiti od pravednosti. Kada protestantizam pruži svoju ruku preko ponora da prihvati ruku rimske sile, kada posegne preko bezdana da se rukuje sa spiritizmom, kada se, pod utjecajem toga trostrukog saveza, naša zemlja odrekne svakoga načela svojega Ustava kao protestantske i republikanske vlasti te omogući širenje papinskih laži i obmana, tada ćemo moći znati da je došlo vrijeme čudesnog djelovanja Sotone i da je kraj blizu.“
“As the approach of the Roman armies was a sign to the disciples of the impending destruction of Jerusalem, so may this apostasy be a sign to us that the limit of God’s forbearance is reached, that the measure of our nation’s iniquity is full, and that the angel of mercy is about to take her flight, never to return. The people of God will then be plunged into those scenes of affliction and distress which prophets have described as the time of Jacob’s trouble. The cries of the faithful, persecuted ones ascend to heaven. And as the blood of Abel cried from the ground, there are voices also crying to God from martyrs’ graves, from the sepulchers of the sea, from mountain caverns, from convent vaults: ‘How long, O Lord, holy and true, dost Thou not judge and avenge our blood on them that dwell on the earth?’” Testimonies, volume 5, 451.
„Kao što je približavanje rimskih vojski bilo znak učenicima nadolazećeg razorenja Jeruzalema, tako i ovo otpadništvo može biti znak nama da je dosegnuta granica Božje strpljivosti, da je mjera bezakonja našega naroda puna i da anđeo milosti samo što nije odletio, da se nikada više ne vrati. Tada će Božji narod biti bačen u one prizore nevolje i tjeskobe koje su proroci opisali kao vrijeme Jakovljeve muke. Vapaji vjernih, progonjenih uzlaze na nebo. I kao što je Abelova krv vikala iz zemlje, tako se i glasovi uzdižu k Bogu iz grobova mučenika, iz morskih grobnica, iz planinskih pećina, iz samostanskih grobnica: ‘Dokle, Gospodaru, sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti našu krv na onima koji prebivaju na zemlji?’” Svjedočanstva, svezak 5, 451.
Sister White is identifying the Sunday law in the United States, and identifies it as a “sign” that probationary time for the United States is over. But God’s people in the other nations of the world are also to be confronted with the same test. There is a period of time from the Sunday law in the United States until Michael stands up and human probation closes. When it closes, “the angel of mercy takes her flight.”
Sestra White ukazuje na zakon o nedjelji u Sjedinjenim Državama i označuje ga kao „znak” da je vrijeme kušnje za Sjedinjene Države završilo. Ali Božji narod i u drugim narodima svijeta također će biti suočen s istim ispitom. Postoji razdoblje vremena od zakona o nedjelji u Sjedinjenim Državama do trenutka kada Mihovil ustane i završi ljudsko vrijeme kušnje. Kada ono završi, „anđeo milosti uzlijeće.”