Prorok Mihej postavlja pitanje o razumijevanju suda.

I rekoh: Čujte, molim vas, glavari Jakovljevi i knezovi doma Izraelova; nije li na vama da poznajete pravdu? Mihej 3:1.

Odgovor je da Božji narod treba poznavati sud. Treba razumjeti da postoji vrijeme kada će Bog započeti svoj sud.

Govoreći snažnim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer došao je čas njegova suda; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore voda. Otkrivenje 14:7.

Tema suda provlači se kroz cijelu Božju riječ, no pojedinosti o sudu uglavnom se pogrešno shvaćaju i zanemaruju, zatrpane pod „predajama i običajima”, koji su jedno od glavnih sredstava kojima se Sotona služi kako bi prikrio Božje istine.

Ali zašto ti sudiš svojemu bratu? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stati pred Kristovo sudište. Jer pisano je: Života mi, govori Gospodin, preda mnom će se prignuti svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. Tako će, dakle, svatko od nas za sebe položiti račun Bogu. Rimljanima 14:10–12.

Postoji vrijeme označeno kao „čas” u kojem ćemo svi stati pred sud. Laodicejska Crkva adventista sedmoga dana dobro zna da je sud započeo 22. listopada 1844., kada je Krist dovršio svoje djelo u Svetinji nebeskoga svetišta, no odbila je uvidjeti da sud obuhvaća vrlo podroban slijed suđenja. Razumije da je Krist, kada je 1844. prešao u Svetinju nad svetinjama i započeo sud, počeo s onima koji su umrli u vjeri u Krista. Razumije da je postupak suđenja započeo s Adamom te se postupno odvijao kroz povijesni zapis čovječanstva, od Adama nadalje. Zna da postoji trenutak kada Krist prestaje suditi mrtvima te da tada započinje svoje djelo suđenja onima koji su u to vrijeme živi. Ipak, zaslijepljena je „tradicijama i običajima”.

„‘A ovo je život vječni: da upoznaju Tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Krista, kojega si Ti poslao.’ Koliko je samo nužno da muškarci i žene koji ispovijedaju pobožnost razumiju Sveto pismo. Upravo se na taj način hrane zdravim naukom te postaju ukorijenjeni i utemeljeni u istini, učvršćeni u spoznaji Isusa Krista. No ljudske se predaje i običaji ne smiju miješati sa svetim istinama objave. Onima koji su to činili Krist je rekao: ‘Lijepo vi odbacujete Božje zapovijedi da biste sačuvali vlastite predaje.’ I to je jednako istinito danas kao što je bilo kada je Krist bio na zemlji i kada je bio odbačen i razapet.

„‘Istražujte Pisma.’ Proučavajte, molite se i vjerujte. Uzmite Bibliju bez predrasuda, ponizna duha spremnog na pouku, i uma otvorenog za utjecaje Božjega Duha dopustite da njezina osvjedočujuća sila oblikuje život i savjest. Danas glas s Golgote tonovima milosrđa govori svakoj duši. Neka svi uvide da je njihova jedina nada čuti istinu, prihvatiti je i radovati se toj istini koja je Božja sila na spasenje svima koji vjeruju.“ Bible Echo, 2. rujna 1895.

Laodicejski adventisti sedmoga dana uviđaju da je nastupio određeni „čas” koji je označio početak suda nad mrtvima 22. listopada 1844., no odbijaju uvidjeti da postoji vrijeme kada je Krist počeo suditi živima. Kao i početak suda nad mrtvima, i sud nad živima naznačen je u Njegovoj proročkoj riječi. Petar ukazuje na to vrijeme, koje naziva „vremenima obnove svega”.

Pokajte se, dakle, i obratite se da vam grijesi budu izbrisani kada od lica Gospodnjega dođu vremena okrepe; i on će poslati Isusa Krista, koji vam je prije bio naviješten. Djela 3:19, 20.

Na sudu se grijesi brišu, ali samo ako smo priznali prijestupe koje smo počinili i odrekli ih se. Ako te grijehe nismo priznali i odrekli ih se, brišu se naša imena. Na sudu postoji knjiga koja sadrži imena onih koji su ispovijedali vjeru u Krista te druga knjiga u kojoj je zabilježen svaki grijeh koji smo počinili. Postoji i knjiga spomenica.

Gledao sam sve dok prijestolja nisu bila postavljena i dok Pradavni nije sjeo; haljina mu bijaše bijela kao snijeg, a kosa na glavi poput čiste vune: njegovo prijestolje bijaše poput ognjenog plamena, a njegovi kotači poput žarkoga ognja. Ognjena rijeka izvirala je i tekla ispred njega: tisuću tisuća služilo mu je, a deset tisuća puta deset tisuća stajalo je pred njim: sud zasjede i knjige se otvoriše. Daniel 7:9, 10.

U knjizi Otkrivenja sud nad izgubljenima odvija se nakon Kristova drugog dolaska, ali sud nad onima koji su spašeni prethodi Kristovu drugom dolasku.

I vidjeh mrtve, male i velike, kako stoje pred Bogom; i knjige se otvoriše: i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života: i mrtvima se sudilo na temelju onoga što je bilo zapisano u knjigama, prema njihovim djelima. Otkrivenje 20:12.

Na sudu postoje tri knjige: knjiga života, knjiga grijeha i knjiga spomenica.

Tada su oni koji su se bojali Gospodina često razgovarali jedni s drugima; i Gospodin je pozorno slušao i čuo to, te je pred njim napisana knjiga spomenica za one koji su se bojali Gospodina i razmišljali o njegovu imenu. I oni će biti moji, govori Gospodin nad vojskama, u onaj dan kad saberem svoje dragulje; i poštedjet ću ih kao što čovjek poštedi vlastitoga sina koji mu služi. Tada ćete se vratiti i razabrati razliku između pravednika i opakoga, između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi. Malahija 3:16–18.

Sud razdvaja spašene od izgubljenih na temelju zapisa u trima nebeskim knjigama. Malahija spašenima naziva one koji su se „bojali Gospodina”. Petar ukazuje na vrijeme u kojem su ljudi živi te se mogu pokajati i obratiti. Da bi se pokajala, duša mora biti živa. Prema Petru, „vremena okrepe” jesu čas suda nad živima. Dana 11. rujna 2001. završio je proces suđenja koji je započeo 22. listopada 1844., a On je započeo Svoje djelo suđenja živima. Postupni proces suđenja bio je započeo 1844. godine: proces koji je započeo s mrtvima čija su imena bila zapisana u knjizi života.

Dana 11. rujna Krist je ustao kako bi započeo sljedeću fazu suda. Na sudu nad živima On će se također „parničiti” s narodom. Krist se ne parniči s mrtvima jer mrtvi ništa ne znaju; naime, kao što je Isus pokazao u izvještaju o Marti, Mariji i Lazaru, smrt je san.

Jer za onoga tko je među živima ima nade: jer bolji je živ pas nego mrtav lav. Jer živi znaju da će umrijeti: ali mrtvi ne znaju ništa, niti više imaju nagrade; jer je spomen na njih zaboravljen. I njihova ljubav, i njihova mržnja, i njihova zavist sada su nestale; niti će ikada više imati udjela ni u čemu što se čini pod suncem. Propovjednik 9:4–6.

Da bi Isus mogao preklinjati čovječanstvo, ono mora biti živo.

To reče, a zatim im kaza: Naš prijatelj Lazar spava; ali idem da ga probudim iz sna. Tada njegovi učenici rekoše: Gospodine, ako spava, ozdravit će. No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da je govorio o počinku u snu. Tada im Isus otvoreno reče: Lazar je mrtav. Ivan 11:11–14.

Petar poistovjećuje „vremena okrepe” s „časom” kada počinje sud nad živima, a u to vrijeme Isus biva poslan te, kada dođe, On „stoji” i „vodi parnicu”.

Gospodin ustaje da vodi parnicu i stoji da sudi narodu. Gospodin će stupiti na sud sa starješinama svojega naroda i njegovim knezovima: jer vi ste opustošili vinograd; plijen otet siromasima u vašim je kućama. Izaija 3:13, 14.

Ellen White utvrđuje kada Gospodin „ustaje” ili, kako kaže Izaija, kada „Gospodin ustaje” da se „parbi” i da „sudi narodu”.

„Sada se širi glas da sam izjavila da će New York biti zbrisan plimnim valom? To nikada nisam rekla. Dok sam promatrala velike zgrade koje se ondje podižu, kat za katom, rekla sam: »Kakvi će se strašni prizori odigrati kada Gospodin ustane da silno potrese zemlju! Tada će se ispuniti riječi iz Otkrivenja 18:1–3.« Cijelo osamnaesto poglavlje Otkrivenja upozorenje je na ono što dolazi na zemlju. Ali nemam nikakve posebne svjetlosti o tome što će zadesiti New York; znam samo da će jednoga dana velike zgrade ondje biti srušene preokretanjem i prevrtanjem koje će izazvati Božja sila. Na temelju svjetlosti koja mi je dana znam da je razaranje prisutno u svijetu. Jedna Gospodnja riječ, jedan dodir njegove silne moći, i ta će se masivna zdanja srušiti. Odigrat će se prizori čiju strahotu ne možemo ni zamisliti.“ Review and Herald, 5. srpnja 1906.

Sestra White također navodi da anđeo koji je u desetom poglavlju Otkrivenja sišao s otvorenom knjižicom u Svojoj ruci nije bio nitko drugi nego Isus Krist.

„Silni anđeo koji je poučavao Ivana nije bio nitko drugi nego Isus Krist. To što je desnu nogu postavio na more, a lijevu na kopno, pokazuje ulogu koju On ima u završnim prizorima velike borbe sa Sotonom. Taj položaj označava Njegovu vrhovnu moć i vlast nad cijelom Zemljom.“ Biblijski komentar adventista sedmoga dana, svezak 7, 971.

Uloga koju Isus „igra u završnim prizorima“ predstavlja Njegovu službu nebeskoga velikog svećenika.

Stoga, sveta braćo, dionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika vjere koju ispovijedamo, Krista Isusa. Hebrejima 3:1.

Sestra White ne samo da anđela iz desetog poglavlja Otkrivenja poistovjećuje s Kristom nego i tri anđela iz četrnaestog poglavlja Otkrivenja prepoznaje kao simbole Krista, jer napominje da su protestanti u doba mileritskog pokreta razapeli tri poruke kao što su Židovi razapeli Krista.

„Mnogi s užasom gledaju na postupanje Židova koji su odbacili i razapeli Krista; i dok čitaju izvještaj o sramotnom zlostavljanju koje je pretrpio, misle da Ga ljube i da Ga ne bi zanijekali kao što je to učinio Petar niti razapeli kao što su to učinili Židovi. Ali Bog, koji čita srca svih, stavio je na kušnju onu ljubav prema Isusu za koju su tvrdili da je osjećaju. Cijelo je nebo s najvećim zanimanjem pratilo kako se prima vijest prvog anđela. Ali mnogi koji su tvrdili da ljube Isusa i koji su prolijevali suze čitajući izvještaj o križu ismijavali su radosnu vijest o Njegovu dolasku. Umjesto da vijest prime s radošću, proglasili su je zabludom. Mrzili su one koji su s ljubavlju iščekivali Njegov dolazak i isključivali ih iz crkava. Oni koji su odbacili prvu vijest nisu mogli imati koristi od druge; nije im koristio ni ponoćni poklič, koji ih je trebao pripremiti da vjerom uđu s Isusom u svetinju nad svetinjama nebeskog svetišta. A odbacivanjem dviju prethodnih vijesti toliko su pomračili svoj razum da ne mogu vidjeti nikakvu svjetlost u vijesti trećeg anđela, koja pokazuje put u svetinju nad svetinjama. Vidjela sam da su, kao što su Židovi razapeli Isusa, i crkve koje su to bile samo po imenu razapele ove vijesti te stoga ne poznaju put u svetinju nad svetinjama i ne mogu imati koristi od Isusova posredovanja ondje. Poput Židova, koji su prinosili svoje beskorisne žrtve, oni upućuju svoje beskorisne molitve u odjel koji je Isus napustio; a Sotona, zadovoljan tom obmanom, poprima pobožno obličje i usmjerava umove tih ljudi koji se nazivaju kršćanima prema sebi, djelujući svojom silom, svojim znamenjima i lažnim čudesima kako bi ih čvrsto zadržao u svojoj zamci.“ Rani spisi, 259–261.

Anđeli iz Otkrivenja simboliziraju ni manje ni više nego samoga Isusa Krista, a anđeo iz osamnaestog poglavlja Otkrivenja, koji je sišao kada su 11. rujna 2001. velike njujorške zgrade srušene Božjim dodirom, bio je Krist. Petar je naznačio da će Bog poslati Isusa kada započne sud nad živima, što je označio kao „vremena osvježenja”. Petrovo „osvježenje” jest kasna kiša, za koju je naznačeno da dolazi kada siđe anđeo iz osamnaestog poglavlja Otkrivenja.

„Kasna kiša izlit će se na Božji narod. Silan anđeo sići će s neba i cijela će zemlja biti obasjana njegovom slavom.“ Review and Herald, 21. travnja 1891.

Dana 11. rujna Isus je ustao da strahovito potrese zemlju, započne sud nad živima i da se „parbi“ sa svojim narodom. On se parbi putem svoje proročke Riječi. No premda laodicejska Crkva adventista sedmoga dana zna za postupnu narav sudskog postupka, ne zna da joj se počelo suditi kada su se srušile velike zgrade u gradu New Yorku.

Da, i roda na nebu zna svoja određena vremena; i grlica i ždral i lastavica drže se vremena svojega dolaska; ali moj narod ne poznaje suda Gospodnjega. Kako možete govoriti: Mudri smo i zakon je Gospodnji s nama? Gle, doista ga je uzalud načinio; pero je pisara uzaludno. Mudraci su posramljeni, prestravljeni su i uhvaćeni: gle, odbacili su riječ Gospodnju; i kakva je mudrost u njima? Jeremija 8:7–9.

Kad je Krist 11. rujna ustao da se zauzme, pozvao je svoj narod da potraži Jeremijine „stare staze“.

“Neprijatelj nastoji odvratiti misli naše braće i sestara od djela pripremanja naroda koji će opstati u ovim posljednjim danima. Njegovi su sofizmi smišljeni kako bi odvratili misli od opasnosti i dužnosti ovoga časa. Oni malo cijene svjetlost koju je Krist došao s neba dati Ivanu za svoj narod. Naučavaju da prizori koji su neposredno pred nama nisu dovoljno važni da bi im se posvetila posebna pozornost. Istinu nebeskog podrijetla čine nedjelotvornom i lišavaju Božji narod njegova dosadašnjeg iskustva, nudeći mu umjesto toga lažnu znanost. ‘Ovako govori Gospodin: Stanite na putovima i pogledajte, raspitajte se za stare staze, gdje je dobar put, i njime hodite.’ [Jeremija 6:16.]

„Neka nitko ne nastoji srušiti temelje naše vjere — temelje koji su postavljeni na početku našeg djela molitvenim proučavanjem Riječi i objavom. Na tim temeljima gradimo već više od pedeset godina. Ljudi mogu misliti da su pronašli nov put, da mogu postaviti čvršći temelj od onoga koji je postavljen; ali to je velika obmana. ‘Nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen.’ [1. Korinćanima 3:11.] U prošlosti su mnogi nastojali izgraditi novu vjeru, uspostaviti nova načela; ali koliko je dugo njihova građevina opstala? Ubrzo se srušila; jer nije bila utemeljena na Stijeni.“ Svjedočanstva, svezak 8, 296, 297.

Odbijanje laodicejske Crkve adventista sedmoga dana da se vrati istinama utvrđenima u povijesti mileritskog pokreta odvelo ju je s Božjega „puta“, a ona je odabrala novi put koji podupiru prazna obećanja „tradicija i običaja“.

Protrčite uzduž i poprijeko jeruzalemskim ulicama, pogledajte sada i uvjerite se te potražite po njegovim trgovima možete li naći čovjeka, ima li ikoga tko čini pravdu, tko traži istinu; i oprostit ću gradu. I premda govore: „Živoga mi Gospodina!” doista se krivo zaklinju. O Gospodine, nisu li tvoje oči upravljene prema istini? Udarao si ih, ali nisu se žalostili; zatirao si ih, ali odbili su prihvatiti ukor; učinili su svoja lica tvrđima od stijene; odbili su se vratiti. Zato rekoh: Zacijelo su ovi siromasi; bezumni su jer ne poznaju put Gospodnji ni sud svojega Boga. Poći ću k velikašima i govorit ću im, jer oni poznaju put Gospodnji i sud svojega Boga; ali i oni su svi skršili jaram i raskinuli sveze. Jeremija 5:1–5.

Adventisti sedmoga dana bit će pozvani na odgovornost zato što odbijaju sagledati sudski postupak onako kako je prikazan u Božjoj proročkoj riječi. Ellen White jasno navodi da su oni koji su zapečaćeni u sedmom poglavlju Otkrivenja isti oni koji su zapečaćeni u devetom poglavlju Ezekielove knjige.

„Ovo pečaćenje Božjih slugu isto je ono koje je Ezekielu pokazano u viđenju.“ Svjedočanstva za propovjednike, 445.

U devetom poglavlju Ezekielove knjige Jeruzalem predstavlja Crkvu adventista sedmoga dana.

„Ovdje vidimo da je crkva — Gospodnje svetište — prva osjetila udarac Božjega gnjeva. Starješine, oni kojima je Bog dao veliko svjetlo i koji su bili čuvari duhovnih interesa naroda, iznevjerili su povjerenje koje im je bilo ukazano. Zauzeli su stajalište da ne trebamo očekivati čuda i jasno očitovanje Božje sile kao u prijašnja vremena. Vremena su se promijenila. Te riječi jačaju njihovu nevjeru pa govore: Gospodin neće učiniti ni dobro ni zlo. Previše je milostiv da bi svoj narod pohodio sudom. Tako je ‘Mir i sigurnost’ poklik ljudi koji više nikada neće podignuti svoj glas poput trube da Božjem narodu ukažu na njegove prijestupe, a domu Jakovljevu na njegove grijehe. Ti nijemi psi koji nisu htjeli lajati upravo su oni koji osjećaju pravednu osvetu uvrijeđenoga Boga. Muškarci, djevojke i mala djeca svi zajedno ginu.“ Svjedočanstva, svezak 5, 211.

Dana 11. rujna 2001. započeo je sud nad živima. Započeo je nad onima koji se izjašnjavaju kao Božji narod te se nastavio od vodstva prema laicima. Kada se završi sud nad Božjom crkvom, sudski postupak prelazi na one izvan naroda koji se izjašnjava kao Božji.

Jer došlo je vrijeme da sud započne od doma Božjega: a ako najprije započinje od nas, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Božjem evanđelju? 1. Petrova 4:17.

„Evanđelje“ kojemu se ne iskazuje poslušnost jest „vječno evanđelje“ koje navješćuje prvi anđeo iz četrnaestoga poglavlja Otkrivenja, koji ne samo da navješćuje „čas“ Božjega suda nego i poziva ljude da se „boje Boga“. U Malahijinoj su knjizi upravo oni koji se boje Boga upisani u knjigu spomenicu.

Govoreći snažnim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer došao je čas njegova suda; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore voda. Otkrivenje 14:7.

Proces suda započinje s Božjim narodom Saveza, a 1844. godine Gospodin je mimoišao dotadašnji narod Saveza i sklopio savez s mileritskim pokretom. Protestanti toga povijesnog razdoblja bili su mimoiđeni kada je Gospodin izabrao novi narod Saveza, kao što je to učinio s onima koji su izišli iz Egipta preko Crvenoga mora u vrijeme Mojsija, Jošue i Kaleba. Isti je proces prikazan na svršetku povijesti Izraela, kada se Bog razveo od drevnoga Izraela i sklopio savez sa svojom novom nevjestom—kršćanskom crkvom. Ta je crkva zapala u ropstvo koje je trajalo 1260 godina papinske tame, a predslika toga bilo je 430 godina tame drevnoga Izraela u Egiptu. Kada je kršćanska crkva 1798. godine izišla iz papinske tame, njezini su pripadnici tada bili protestantski kršćani. Potom su bili iskušani i 1844. godine mimoiđeni, kao i oni koji su umrli u pustinji prije ulaska u Obećanu zemlju, a također i Židovi s kojima je brak razvrgnut kada se Krist vjenčao sa svojom kršćanskom nevjestom. Dana 11. rujna ponovljen je proces kušanja iz vremena Mojsija, Krista i 1844. godine.

Isus Krist isti je jučer, danas i uvijeke. Hebrejima 13:8.

Ellen White također prepoznaje ovo načelo:

„Božje djelo na Zemlji iz stoljeća u stoljeće pokazuje izrazitu sličnost u svakoj velikoj reformaciji ili vjerskom pokretu. Načela Božjega postupanja s ljudima uvijek su ista. Važni pokreti današnjice imaju svoje paralele u pokretima iz prošlosti, a iskustvo crkve iz prijašnjih razdoblja sadrži pouke od velike vrijednosti za naše vrijeme.” Velika borba, 343.

Krist je prvi put sklopio savez s izabranim narodom prilikom izbavljenja na Crvenome moru. Time je ispunio Abrahamovo proročanstvo, koje je ukazivalo na ropstvo Božjega naroda u Egiptu, a to je ropstvo predslika ropstva duhovnoga Izraela tijekom mračnoga srednjeg vijeka pod papinskom vlašću. Sužanjstvo u Egiptu nije bilo samo predslika sužanjstva tijekom mračnoga srednjeg vijeka nego i sužanjstva drevnoga Izraela u Babilonu.

„Božja je Crkva na Zemlji tijekom toga dugog razdoblja nemilosrdnog progona doista bila u sužanjstvu, baš kao što su sinovi Izraelovi za vrijeme izgnanstva bili zatočeni u Babilonu.“ Proroci i kraljevi, 714.

Sužanjstvo u Egiptu, kojim se ispunilo Abrahamovo proročanstvo, također pokazuje da će i narod među kojim je Božji narod prebivao tijekom razdoblja ropstva biti podvrgnut sudu.

I reče Abramu: Znaj pouzdano da će tvoji potomci biti tuđinci u zemlji koja im ne pripada i da će služiti njezinim stanovnicima; a oni će ih tlačiti četiri stotine godina. A i narodu kojemu će služiti ja ću suditi; i nakon toga izići će s velikim imetkom. Postanak 15:13, 14.

Kad je izabrani narod izišao iz Egipta, nad Egiptom je u vodama Crvenoga mora izvršen sud. Nakon sedamdeset godina sužanjstva u Babilonu, Medo-perzijsko Carstvo srušilo je Babilon. Kad su protestanti mračnoga srednjeg vijeka izišli iz razdoblja papinskoga progona, Napoleonov general Berthier zarobio je papu, a antikrist je godinu dana poslije umro u progonstvu.

Nije važno iza koje se predaje ili običaja netko skriva kako bi se oglušio o poruku koja označava čas Božjega suda; i crkva i država podliježu sudskom postupku. Dana 11. rujna 2001. započeo je sud nad živima, a laodicejska Crkva adventista sedmoga dana ušla je u svoje razdoblje suda, kada je Krist ustao kako bi strahovito potresao zemlju i usrdno molio Svoju Crkvu da se vrati na stare staze. Ta je Crkva prijašnji zavjetni narod koji biva zaobiđen, a oni koji su se, odazivajući se Kristovoj usrdnoj molbi, doista odlučili vratiti na stare staze trebali su potom biti podvrgnuti sudu. Razdjelnica između suda nad prijašnjim zavjetnim narodom i suda nad novim zavjetnim narodom bila je 2020. godina. Država u kojoj je prijašnji zavjetni narod prvotno bio uspostavljen također je podlijegala posve istomu sudskom postupku. Sud nad tom državom započeo je 1861. godine Građanskim ratom.

Dana 11. rujna započeo je sud nad prvim od dvaju dijelova koji čine republikanski rog zvijeri iz zemlje opisane u Otkrivenju, usporedno sa sudom nad laodicejskom Crkvom adventista sedmoga dana. Taj dio republikanskog roga bila je Demokratska stranka, koja je također doživjela svoj kraj 2020. godine, kada je Joe Biden izabran na ukradenim izborima.

Od 2020. godine sud nad živima počeo se provoditi nad drugim dijelom republikanskog roga, koji predstavlja Republikanska stranka. Započeo je i nad onima koji su ranije bili povezani s laodicejskom Crkvom adventista sedmoga dana. Sud koji je za Demokratsku stranku završio 2020. godine doveo je do višestruke podjele unutar Demokratske stranke, koja se samo nastavljala kako se nastavljao i proces suđenja. Demokratska stranka sada je stranka crvenih (komunista) i zelenih (islamista). Kraj procesa suđenja Republikanskoj stranci nastupio je 3. studenoga 2026. godine, dvjesto pedeset godina nakon 1776. godine. Kao i Demokratska stranka, i Republikanska stranka sada se trajno podijelila i rascjepkala, baš kao što se Demokratska stranka urušila i rascjepkala 2020. godine.

Godine 2020. vrata su se zatvorila za prvu fazu kako republikanskoga tako i protestantskoga roga zvijeri iz zemlje iz trinaestoga poglavlja Otkrivenja. Dana 3. studenoga 2026. vrata su se zatvorila za drugu fazu republikanskoga roga, a uskoro će se zatvoriti i za narod novoga saveza, to jest za drugu fazu protestantskoga roga zvijeri iz zemlje. Kad se ta vrata zatvore, potom se zatvaraju vrata vremena milosti za zvijer koja nosi ta dva roga. Dvoja vrata čije zatvaranje još predstoji u sudu nad živima imala su svoju predsliku u prvotnoj povijesti izabranoga naroda saveza, koji je bio podložan Abrahamovu proročanstvu o izabranom narodu. Krist uvijek početkom predočava kraj. Kad su Hebreji za prve Pashe nanijeli krv na dovratnike, ta su vrata predstavljala sljedeća vrata u našoj povijesti. Kad je faraon poginuo u vodama Crvenoga mora, druga vrata te povijesti bila su predslika zatvorenih vrata za naciju Sjedinjenih Država pri skorom donošenju nedjeljnoga zakona.

Božji je narod osuđen Božjom Riječi zato što ne razumije Božji sud, a pod istom su osudom i oni koji su izvan Božje crkve. Božji će narod položiti završni ispit ili na njemu pasti ovisno o tome hoće li se vratiti na stare staze prikazane u Božjoj proročkoj Riječi. Hebreji u vrijeme prve Pashe predstavljaju druga zatvorena vrata za protestantski rog zvijeri iz zemlje, a Egipat, koji svoj kraj nalazi u Crvenom moru, predstavlja zvijer iz zemlje iz trinaestoga poglavlja Otkrivenja. I građani Sjedinjenih Država pod osudom su zbog odbacivanja svojih svetih starih staza.

Za Sjedinjene Američke Države stari putovi koji će ih osuditi na sudu jesu dva sveta dokumenta: Deklaracija neovisnosti i Ustav. Kad uskoro bude donesen nedjeljni zakon, ova će nacija odbaciti načela izražena u tim dvama svetim dokumentima, koja su u skladu s dvama svetim svjedočanstvima što ih predstavljaju Biblija i Duh proroštva i koja će osuditi protestantski rog.

Nalaziti se u položaju u kojem „predaje i običaji” priječe duši da shvati svrhu i značenje vatrenih kugli iz Nashvillea ne zatvara samo vrata protestantskom rogu Sjedinjenih Država nego ujedno označava nastup razdoblja koje vodi k sudu nad Sjedinjenim Državama, kada, kako bilježi Ellen White, „nakon nacionalnog otpadništva slijedi nacionalna propast”.

O ovim ćemo temama nastaviti govoriti u sljedećem članku.