Knjiga proroka Joela i Laodicejska crkva adventista sedmoga dana - broj trideset i jedan

Posljednja tri mesijanska ispunjenja smještena u Evanđelju po Mateju prepoznaju tri elementa putokaza zakona o nedjelji: raspršenje Božjega naroda pri zakonu o nedjelji, kako je predočeno raspršenjem maloga stada 22. listopada 1844. i raspršenjem učenika kod križa. Oba raspršenja usklađuju se sa zakonom o nedjelji. U vezi s Galilejom, koja je simbol proročkoga preokreta, narod koji je bio u tami sve do zakona o nedjelji bit će pozvan iz tame. Te osobe su drugo Božje stado, radnici jedanaestoga sata koji se bude za pitanje subotnje kontroverze dok su pozivani iz Babilona. Njihov poziv iz Babilona druga je faza suda, koji započinje u Božjem domu, a zatim se pri zakonu o nedjelji suočava s onima izvan Jeruzalema.

U vrijeme nedjeljnoga zakona kasna će kiša biti izlivena bez mjere, a neznabošci će vidjeti veliku svjetlost. Progonstvo će raspršiti vjerne i proširiti poruku.

Sud počinje nad domom Božjim 9/11 i završava kod nedjeljnog zakona, kada se sud potom premješta na drugo Božje stado izvan doma Božjega.

Zatvaranje suda za dom Božji započelo je u srpnju 2023., kada se začuo glas na ulicama gdje su Mojsije i Ilija ležali mrtvi u dolini mrtvih suhih kostiju. Kada se glas začuo, sud se počeo zatvarati za dom Božji i nastavio prema sudu nad neznabošcima. U Evanđelju po Mateju nalazi se dvanaest mesijanskih ispunjenja koja prepoznaju glavne orijentire u reformnom pokretu sto četrdeset i četiri tisuće. Tih dvanaest orijentira predočeno je Mesijom. 1989.; 1996.; 11. rujna 2001.; 18. srpnja 2020.; srpanj 2023.; 2024.; ponoćni poklič, odvajanje svećenika i nedjeljni zakon — sve je to prepoznato, pri čemu 11. rujna ima unutarnjeg i vanjskog svjedoka, a nedjeljni zakon ima unutarnjeg svjedoka rasijavanja, a zatim dva svjedoka razdoblja suda radnika jedanaestoga sata. Devet orijentira reformnog pokreta sto četrdeset i četiri tisuće izravno je prepoznato u Evanđelju po Mateju.

Matej je alfa Novoga zavjeta, a Otkrivenje je omega. Matej je proročko remek-djelo čije je značenje bilo zapečaćeno sve do posljednjih dana. Ono sadrži omega dvanaest poglavlja, koja odgovaraju alfi Postanka od jedanaestoga do dvadeset i drugoga poglavlja. Kao alfa Otkrivenju, ono je usporedno s nadahnutim odnosom Daniela i Otkrivenja. Ono što je otkriveno o knjigama Daniela i Otkrivenja u vezi s njihovim proročkim odnosom, vrijedilo bi i za odnos Mateja i Otkrivenja. Ono o čemu smo obaviješteni u tom smislu odgovaralo bi sljedećemu:

U Evanđelju po Mateju preuzima se ista proročka linija kao i u knjizi Otkrivenja.

Evanđelje po Mateju preuzima „istu liniju proročanstva” kao i Otkrivenje i Daniel, a ona se dovodi do savršenstva u knjizi Otkrivenja, jer riječ „dopuna” znači savršenstvo.

Evanđelje po Mateju, Daniel i Otkrivenje ista su knjiga.

Činilo se važnim odvojiti vrijeme kako bi se Evanđelje po Mateju smjestilo u kontekst koji bi mogao naglasiti proročko značenje toga što je Petar bio u Cezareji Filipovoj prije nego što ponovno usmjerim proučavanje na knjigu Joela. Pokušat ću sažeti svoja zapažanja o Evanđelju po Mateju nastojeći prikazati golemo proročko značenje Petra u Cezareji Filipovoj, koja je Panijum iz Daniela jedanaest, stihovi trinaest do petnaest.

Evanđelje po Mateju ustrojeno je na temelju triju različitih proročkih linija. Prvu liniju čini prvih deset poglavlja; drugu liniju čini sljedećih dvanaest poglavlja, nakon kojih slijedi treća linija sastavljena od šest poglavlja. Prvih deset poglavlja predstavljaju prvoga anđela iz Otkrivenja četrnaest, sljedećih dvanaest poglavlja predstavljaju drugoga anđela iz Otkrivenja četrnaest, a posljednjih šest poglavlja predstavljaju trećega anđela iz Otkrivenja četrnaest. Još nisam jasno dokazao ovo zapažanje, ali to se može lako učiniti. Prije nego što to učinimo, želim nastaviti povlačiti neke od širih poteza po platnu koje je Evanđelje po Mateju.

Drugi redak jedanaestoga do dvadeset drugoga poglavlja predstavljen je drugim anđelom, a drugi anđeo uvijek označuje udvostručenje, jer Babilon pade, pade. Poglavlja jedanaesto do dvadeset drugo Knjige Postanka izlažu obećanje, a zatim i trostupanjski Božji savez s izabranim narodom po patrijarhu Abramu. Sam središnji redak tih dvanaest poglavlja označuje „obrezanje” kao znak saveza, a ono je ustanovljeno u drugom od triju koraka. Sam središnji redak Matejeva usporednog savezničkog niza jest onaj u kojemu se ime Šimuna Barjone mijenja u Petar.

Petrovo ime predstavlja sto četrdeset i četiri tisuće, i on predstavlja skupinu koja svoju vjeru temelji na slušanju Kristove poruke. Ne jednostavno poruke o Isusu, nego poruke za koju je Isus ustvrdio da ju je sam Gospodin dao Petru.

Petrova se vjera temelji na tome da je Isus postao Krist — Mesija. Petrovo je ime promijenjeno, kao što je bilo i Abramovo, kako bi označilo saveznički odnos, a njegovo ime odgovara broju 144.000; i upravo se u tom retku velika borba poistovjećuje sa Stijenom koja je temelj crkve, a ona će nadvladati crkve pakla. Sto četrdeset i četiri tisuće konačna su objava izabranoga savezničkog naroda, a Petar predstavlja tu skupinu.

Petar također istodobno predstavlja prvu kršćansku crkvu, crkvu učenika, jer je to povijest u kojoj je Krist položio temelj svoje Crkve. Krist je temelj i On je također zaglavni kamen, a Petar je simbol prve kršćanske zaručnice i posljednje kršćanske zaručnice. Stoga je Petar u jednom retku istodobno i alfa i omega simbol.

Taj jedan redak središnji je redak dvanaest poglavlja koja predstavljaju poruku drugoga anđela, a Petar „udvostručuje” kao prva nevjesta i posljednja nevjesta. Posljednja će nevjesta biti u ratu sa sinagogom Sotonom, a posljednja će se nevjesta sastojati od dviju skupina. Jedna skupina, sto četrdeset i četiri tisuće; druga skupina jest veliko mnoštvo. Veliko mnoštvo predstavljeno je Smirnom, a sto četrdeset i četiri tisuće Filadelfijom.

Sto četrdeset i četiri tisuće jesu Filadelfijci, a Petrova promjena imena u osamnaestom retku predstavlja pečaćenje sto četrdeset i četiri tisuće. On je simbol onih koji su zapečaćeni, i u tome retku, upravo središnjem retku dvanaest saveznih poglavlja, on se podudara s upravo središnjim retkom u dvanaest poglavlja Postanka, gdje je obrezanje označeno kao znak. Poglavlja jedanaest do dvadeset i dva Otkrivenja pružaju treću crtu dvanaest poglavlja savezničkoga svjedočanstva, a središnji redak tih dvanaest poglavlja označava brak bludnice iz Otkrivenja sedamnaest sa kraljevima zemlje.

Ovaj se redak bavi prepoznavanjem konačnog pada Babilona velikoga, a prvi pad Babela bio je u prvome poglavlju dvanaestopoglavne savezničke linije Postanka. Petar u središnjem retku predstavlja sto četrdeset i četiri tisuće, što je usklađeno sa središnjim retkom Postanka. U središnjem retku Otkrivenja pad Babilona velikoga privodi kraju priču o Nimrodu, velikom lovcu iz Babela.

Središnji redci svake od ovih triju proročkih linija prepoznaju ili pečat Božji ili žig Zvijeri. Babilonski savez smrti, započet u Postanku, doseže svoj završetak u Otkrivenju. Time postavlja početak i svršetak na sve tri linije, kada se one dovedu zajedno, redak na redak. Ondje gdje je Petar upotrijebljen kao simbol velike borbe između Stijene i vrata paklena jest poruka drugoga anđela, jer poruka drugoga anđela glasi: Pade Babilon (Nimrod), pade (bludnica Rima). Druga linija u Matejevim trima linijama jest poruka drugoga anđela, jer prepoznaje dva pada Babilona. Ona predstavlja krivotvoreni brak upravo ondje gdje se pravi brak dovršava, kod nedjeljnoga zakona. Ona predstavlja broj „8” kao krivotvorinu Božjega naroda, koji su pravih osam. Papinstvo je također prikazano kao ono koje krivotvori Boga, jer bijaše, i još jest, i uzaći će. Ono uzlazi upravo ondje gdje stijeg uzlazi — kod nedjeljnoga zakona.

U Mateju postoji dvanaest mesijanskih ispunjenja, a u Starome zavjetu nalazi se između tristo i petsto proročanstava o Mesiji. Matej sadrži dvanaest izravno označenih ispunjenja, daleko više od bilo kojega od preostala tri evanđelja. Tih se dvanaest ispunjenja podudara s devet zasebnih orijentira u reformnom pokretu sto četrdeset i četiri tisuće. Devet simbolizira cjelovitost, jer nema broja iznad „devet“, budući da svaki drugi broj nakon „devet“ upotrebljava samo devet znamenaka od jedan do devet te nulu. Devet je punina. Od tih devet orijentira, dva imaju više od jednoga od Matejevih ispunjenja. 9/11 ima dva, a zakon o nedjelji ima tri.

Vrijeme svršetka 1989., formaliziranje poruke 1996., potom 11. rujna, potom razočaranje 18. srpnja 2020., potom glas u pustinji u srpnju 2023., što je dovelo do uskrsnuća 2024., što vodi do Ponoćnog poklika, nakon čega slijedi odvajanje svećenikâ, koje kulminira u nedjeljnom zakonu. Devet putokaza, od kojih jedan ima dva svjedoka, a jedan tri svjedoka; 11. rujna ima dva, a nedjeljni zakon tri. To znači da u reformskoj liniji sto četrdeset i četiri tisuće, dva svjedoka 11. rujna pa sve do tri svjedoka nedjeljnog zakona—označavaju vrijeme zapečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće. Dvanaest putokaza usklađuje se sa svakim reformnim pokretom i time naglašava i prepoznaje vrijeme zapečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće od 11. rujna do nedjeljnog zakona.

Čineći to, ono prepoznaje dva svjedoka na 11. rujna i tri svjedoka pri nedjeljnom zakonu. Dva svjedoka na 11. rujna jesu poruka drugoga anđela, a tri svjedoka pri nedjeljnom zakonu jesu poruka trećega anđela. Stoga crta oblikovana Matejevim ispunjenjima mesijanskih proročanstava izdvaja i uvećava vrijeme pečaćenja, dok drugoga anđela prepoznaje kao alfu povijesti vremena pečaćenja, a trećega anđela kao omegu. To znači da je vrijeme pečaćenja omeđeno brojem dva i brojem tri, postavljajući tako broj dvadeset i tri, simbol pomirenja, nad čitavu povijest pečaćenja.

U Evanđelju po Mateju postoje tri proročke linije, koje predstavljaju prvoga, drugoga i trećega anđela, i dvanaest poglavlja u drugoj Matejevoj liniji predstavljaju savez sa sto četrdeset i četiri tisuće, jer je to omega alfa-savezu Postanka s Abramom. To također znači da, kao drugi anđeo, kada Petar predstavlja i prvu i posljednju kršćansku nevjestu, Petrovo udvostručenje uspostavlja proročki zahtjev za udvostručenjem u drugome anđelu. Na temelju triju svjedoka broj dvanaest jest uže koje povezuje tri linije od po dvanaest poglavlja, stoga, kada u Evanđelju po Mateju nađemo još jedno predstavljanje broja dvanaest, ono mora biti usklađeno s drugim dvanaesticama u Evanđelju po Mateju.

Dvanaest poglavlja Evanđelja po Mateju, koja započinju simboličkim brojem jedanaest i završavaju njegovim simboličkim parnjakom, brojem dvadeset i dva, usklađuju se s reformnom linijom sto četrdeset i četiri tisuće, predstavljenom s dvanaest mesijanskih ispunjenja, te tako očituju drugo „udvostručenje” u liniji drugoga anđela. Dvanaest mesijanskih ispunjenja, zajedno s dvanaest poglavlja, čine „udvostručenje” drugoga anđela, ali kada se pomnože, predstavljaju 144.000. Petar je udvostručen, a i broj dvanaest također je udvostručen. Ta udvostručenja ispunjavaju udvostručenje Babilona koji pada dvaput.

Poglavlja jedanaest do dvadeset i dva predstavljaju drugoga anđela iz Otkrivenja četrnaest. Deset je simbol kušnje, a prva od triju kušnji jesu prvih deset poglavlja Mateja. „Deset“ simbolizira kušnju. Budući da je Matej alfa prema omegi Otkrivenja, prvo poglavlje bilo koje od tih knjiga započinje otkrivenjem Isusa Krista. U prvom poglavlju Josip je stavljen na kušnju hoće li vjerovati anđelu ili ne. Njegov pandan bio je Ivan Krstiteljov otac Zaharija, koji nije vjerovao te je pao na istoj kušnji. Jedan je prihvatio providonosno rođenje, a drugi je posumnjao.

U drugom poglavlju Herod se bojao rođenja novoga kralja, a Josip i Marija pobjegli su u Egipat. Ivan Krstitelj donio je prvu kušnju u trećem poglavlju, prvu kušnju koju sestra White prepoznaje kao kušnju života ili smrti, jer je napisala da „oni koji su odbacili Ivanovu poruku nisu mogli imati koristi od Isusa.” Prvi anđeo nosi poruku kušnje koja poziva ljude, kao što je to činio Ivan, da se boje Boga, jer dolazi čas Božjega suda. To je predočeno Ivanom kada je upitao: „tko vas je upozorio da bježite od gnjeva koji dolazi?”

Zatim, u četvrtom poglavlju, Isus posti četrdeset dana, što kulminira s tri zasebne kušnje, jer su te tri kušnje uvijek prikazane u poruci prvoga anđela. Tada je Isus počeo graditi temelje odabirući svoje učenike, jer su s Ezrom i Nehemijom temelji hrama bili položeni u povijesti prvoga dekreta, a s mileritima temelji su bili položeni u povijesti prvoga anđela. Temelji su blaženstva, nakon kojih slijede Njegova čuda koja su dovela do toga da je poslao dvanaestoricu učenika do završetka desetoga poglavlja. Tada je dvanaest učenika bilo na svojem mjestu, a nadahnuće utvrđuje da su učenici bili temelj kršćanske crkve. Do jedanaestoga poglavlja temelji su bili dovršeni.

U jedanaestom poglavlju učenici služe samostalno, a Isus je sam, što označava jasan prijelom između desetoga i jedanaestoga poglavlja. Poglavlja od prvoga do desetoga predstavljaju poruku prvoga anđela, koja je završila dolaskom drugoga. Drugi anđeo uzrokuje podjelu, razdvajanje, kao kod milerita i protestanata. Deseto poglavlje završava tako što se Isus odvaja od učenika, a u jedanaestom je poglavlju sam.

Jedanaesto do dvadeset drugo poglavlje predstavlja drugog anđela, što vodi do dvadeset trećeg do dvadeset osmog poglavlja kao treće linije trećega anđela. Naravno, treći anđeo dolazi do nedjeljnog zakona, što predstavlja Pasha u poglavljima dvadeset šest do dvadeset osam. „23“ je simbol pomirenja, a prvo od tih šest poglavlja predstavlja poruku prvoga anđela, dok posljednja tri poglavlja predstavljaju poruku trećega anđela. Dva poglavlja u sredini (24 i 25) predstavljaju drugog anđela. Posljednja tri poglavlja sadrže „23“ posebne orijentire, usklađujući poglavlje „23“, kao prvoga anđela ili početak, i poglavlja dvadeset šest do dvadeset osam kao trećega, s „23“ orijentira. Poglavlje 23 jest prvi anđeo, a sljedeća dva poglavlja su drugi anđeo, a posljednja tri poglavlja su treći anđeo.

Treći redak u Mateju predstavlja trećega anđela i podijeljen je u tri koraka. Dvadeset treće poglavlje prvi je korak i prvi anđeo. Poglavlja 24 i 25 drugi su korak i drugi anđeo. Poglavlja 26, 27 i 28 treći su korak i treći anđeo. Jedno poglavlje za prvoga anđela, dva poglavlja za drugoga anđela i tri poglavlja za trećega. Treći, a to je Pasha, koja predstavlja križ, koji je opet usklađen sa zakonom o nedjelji, također je predstavljen Pedesetnicom.

Pedesetnica je broj 50, a 50 je simbol Jubileja. Jubilej obuhvaća četrdeset i devetu godinu, kraj sedmoga ciklusa od sedam godina. Broj 49 prethodi broju 50, ali je s njime izravno povezan. Treći redak u Mateju započinje 23. poglavljem, nakon kojega slijede dva poglavlja (24, 25) koja zajedno daju 49, neposredno prije trećega anđela koji predstavlja broj 50.

Početak niza od šest poglavlja jest „23“, a završetak je „23“ orijentira, a zbroj koji proizlazi iz pribrajanja 26. poglavlja s 27. i 28. iznosi „81“, što je simbol svećenika utkan u same retke koji prepoznaju prolijevanje krvi kojom će se Nebeski Veliki Svećenik služiti u svojoj velikosvećeničkoj službi. Iz toga razloga naslov 81. poglavlja u Čežnji vjekova temelji se na Mateju 28.

Broj „81” predstavlja svećeništvo, a u Levitskom zakoniku 8 izloženo je sedam dana posvećenja svećenika. U 8. poglavlju Knjige Brojeva izloženo je očišćenje levita. U 2. Ljetopisa „81” svećenik suprotstavlja se kralju Uziji, a taj ulomak izravno pridonosi uspostavljanju poruke o pečaćenju sto četrdeset i četiri tisuće.

Kao simbol, osamdeset i jedan povezan je sa svećenicima koji su se usprotivili Uzijinim nastojanjima da prinese žrtve u Svetištu. Proročanska struktura odlomka o Uziji podudara se s proročanskom strukturom Daniela 11, redaka 11 i 12. Oba odlomka prepoznaju južnoga kralja kojemu se srce uzoholilo zbog vojnih pobjeda, a osobito zbog nedavne pobjede nad kraljem sjevera. Kada se jedanaesti redak Daniela 11 ispunio na Ptolemeju u bitci kod Rafije, on je, kao i Uzija, nastojao prinijeti žrtvu u Svetištu u Jeruzalemu, ali su mu se svećenici usprotivili. Redak na redak, ta dva svjedoka prepoznaju ukrajinski rat koji je gotovo završen.

Osamdeset i prvo poglavlje knjige Čežnja vjekova temelji se na Mateju 28 i prikazuje Krista kako uzlazi da započne svoju službu kao nebeski Veliki Svećenik.

Broj „81” simbol je svećenika, a poglavlja 26, 27, 28; treći korak treće linije u Mateju zbraja se do 81. Drugi korak zbraja se do 49, a prvi korak iznosi 23. Osamdeset i jedan predstavlja 80 svećenika i jednoga velikoga svećenika u svjedočanstvu o Uziji. Na ovoj razini 80 svećenika su ljudski, a veliki svećenik je božanski. 81 predstavlja sjedinjenje božanstva s čovještvom. Broj jedan u broju osamdeset i jedan predstavlja božanstvo.

Broj jedan u broju jedanaest predstavlja čovještvo, a također i božanstvo. Broj jedan u broju dvadeset jedan predstavlja božanstvo, a dvadeset čovještvo. Kombinacija dva i jedan može se vidjeti u učenicima na putu u Emaus.

Spoj trojice i jednoga jest čovječanstvo i božanstvo, kako je predočeno užarenom peći Šadraka, Mešaka i Abednega.

Kombinacija četiriju i jednoga pokazuje da se sjedinjenje božanstva s čovještvom ostvaruje u četvrtom naraštaju.

Kombinacija pet i jedan označava pet djevica koje čekaju zaručnika.

Kombinacija šest i jedan predstavlja čovjekov odnos prema suboti sedmoga dana, kojoj je Božanstvo Gospodar. Broj „šest” simbol je čovjeka, a jedan je Krist.

Kombinacija sedam i jedan predstavlja prijelaz sedme crkve Laodiceje u filadelfijsko iskustvo.

81 je simbol svećenika i njihova odnosa prema velikom svećeniku.

Kombinacija devet i jedan označava dovršenje. Trudnoća traje devet mjeseci. Bilo je 9 naraštaja koji su vodili do Noe i devet naraštaja nakon toga koji su vodili do saveza. Isus je predao duh u deveti sat. Kombinacija devet i jedan označava dovršenje djela zapečaćivanja Njegova naroda.

U ovom kontekstu, jedan je spoj čovještva i Božanstva; broj dva jest božanski Učitelj, koji poučava čovještvo. Broj tri jest poruka trojice anđela, koja je poruka kojoj su poučeni u broju dva. Broj četiri označuje četvrti naraštaj, te tako određuje proročku povijest kada se očituje pet mudrih djevica i ponovno stvara, kako je prikazano šestim danom stvaranja. Zatim sedmi korak označuje prijelaz u Filadelfiju i zagonetku osmorice koji su od sedmorice. U tom je trenutku savez izvršen i svećenstvo „81“ uzdignuto je da dovrši djelo predstavljeno brojem devet. Na svakom je koraku broj jedan Lav iz plemena Judina, koji je također Palmoni, Divni Brojitelj. 81 je simbol svećenika. Palmoni je stvorio sve brojeve.

Broj jedanaest predstavlja polovicu broja dvadeset i dva, a oba predstavljaju sjedinjenje božanstva s čovještvom. U nedavnom članku uključio sam dvije izjave koje se odnose na početak i svršetak.

Prva izjava utvrdila je da joj je, kada je Ellen White imala svoja početna viđenja Svetišta, bilo pokazano da je zapovijed o suboti sjala jače od ostalih zapovijedi. Također joj je bilo pokazano da je u posljednjim danima „nauk o utjelovljenju” bio obavijen blagim sjajem. Subota je bila svjetlo na početku koje je predočavalo nauk o utjelovljenju na svršetku. Sjedinjenje božanstva s čovještvom jest nauk o utjelovljenju, jer je to nauk o Kristu koji je na Sebe uzeo ljudsko tijelo i time dao primjer da božanstvo sjedinjeno s čovještvom ne griješi.

Jedanaest plus jedanaest jednako je dvadeset i dva, a broj jedanaest započinje svaku od dvanaest poglavlja saveznih linija, i svaka završava s dvadeset i dva. Jedanaesta poglavlja i jedanaesti redci unutar Svetoga pisma predstavljaju putokaze stotinu četrdeset i četiri tisuće.

Rat u Ukrajini započeo je 2014. godine i predstavlja vanjsku crtu vremena pečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće.

Prvo razočaranje bilo je Isusovo odgađanje odlaska da uskrisi Lazara, krunsko čudo i pečat Božji. Isus je čekao četiri dana prije nego što je uskrsnuo Lazara. Redak u Ivanu označuje posljednje od sedam čuda koja su izravno prepoznata u Evanđelju po Ivanu. Prvo je bilo pretvaranje vode u vino. Mnogo je svjetla u razmatranju sedam čuda koja kulminiraju s Ivanom 11,11, i svi se teolozi slažu da u Ivanu postoje samo sedam čuda, na temelju toga što su ta čuda izravno prepoznata. Iz toga razloga oni ne uključuju Kristovo uskrsnuće kao osmi znak, ali ono je bilo čudo, a Njegovo uskrsnuće jest znak Saveza, stoga je uskrsnuće u knjizi Ivana osmo čudo, ono od sedam, jer je svako od prethodnih sedam čuda bilo ostvareno silom Njegova uskrsnuća.

U srpnju 2023. glas u pustinji počeo je uzvikivati poruku koja posjeduje Duha života.

Ivan se rađa osam dana prije nedjeljnoga zakona, jer pri nedjeljnome zakonu njegov otac Zaharija progovara. Ivanovo se ime pri nedjeljnome zakonu mijenja iz Zaharija u Ivana, kada njegova promjena imena označuje saveznički odnos. Rođenje predočava uskrsnuće onih pobijenih na ulicama 18. srpnja 2020.

Izaija prepoznaje drugo sabiranje koje se ispunilo 1849. godine. Drugo sabiranje započelo je u srpnju 2023. i završava kada Božji narod bude zapečaćen.

Isus je upravo dovršio svečani ulazak, označujući tako prijelaz od Ponoćnog poklika do nedjeljnog zakona; sa sobom ima dvanaestoricu učenika, jer su oni već izabrani prije nedjeljnog zakona.

Kada se pečaćenje dovrši na sto četrdeset i četiri tisuće, neposredno prije nedjeljnoga zakona, sjedinjavanje muža Božanstva sa ženom čovještva biva dovršeno, i to dvoje zauvijek su jedno, jer je pomirenje dovršeno.

Čudesno rođenje Sare, rođenje koje je odavno kasnilo još od pobune 1863. godine, ostvaruje se kada žena iz dvanaestog poglavlja Otkrivenja rodi blizance. Prvo dijete dolazi pri Ponoćnom pokliku, a drugo dijete pri nedjeljnom zakonu. Dijete koje je izašlo drugo imalo je grimiznu nit koja predstavlja Rahabin znak u Jerihonu.

Jeremija prepoznaje sud nad laodicejskom Crkvom adventista sedmoga dana.

Ezekiel se slaže s Jeremijinim sudom o adventizmu.

Mimoilaženje drevnoga Izraela kao Božjega saveznog naroda uključuje to da Bog izaziva ljubomoru u nekadašnjem saveznom narodu zbog onoga što su odbacili. To se ponavlja nad adventizmom pri nedjeljnom zakonu.

Adventizam, utemeljen na djelu Williama Millera, koje oni odbacuju, još je uvijek pokret koji je sagradio hram; ali kao i sa Salomonom, koji je također sagradio hram, oni su prekršili Savez i njihovo će im kraljevstvo biti oduzeto te dano narodu koji će upravljati Božjim vinogradom kako On odredi.

U vrijeme nedjeljnog zakona pobjedonosna je crkva, prema prorocima, postavljena u svoju vlastitu zemlju, a ta je zemlja zemlja koja obiluje porukom pozne kiše. Jerihon je bio ponovno sagrađen 1863., a u vrijeme nedjeljnog zakona Jerihon pada.

Grad je kraljevstvo, a crkva pobjedonosna predstavlja Kristovo kraljevstvo slave. To kraljevstvo crkve pobjedonosne započinje u vrijeme nedjeljnog zakona, kada je Njegova crkva uzdignuta i uzvišena iznad svih gora i brežuljaka.

U deveti sat došao je anđeo Korneliju i naložio mu da pošalje po Petra, određujući tako kada evanđelje dolazi poganima pri nedjeljnom zakonu. Kada je Petar od Boga bio upućen da pođe, to je bilo u kontekstu viđenja o jedenju nečistih životinja. To se ispunjava pri nedjeljnom zakonu. Deveti sat usklađuje se s devetim satom kada je Krist umro. Deveti sat predstavlja završetak razdoblja koje počinje u treći sat, kada je Isus bio razapet, umrijevši šest sati poslije. To je isto razdoblje Petra koji je u gornjoj sobi u treći sat, a zatim u hramu u deveti sat. Jedan deveti sat završava Kristovom smrću, a u sljedeći deveti sat Petar je u hramu objavljujući Joelovu poruku. Kristova smrt okončala je saveznički odnos s Izraelom i otvorila vrata poganima, koje predstavlja Kornelije.

Ovu ćemo studiju nastaviti u sljedećem članku.