Srž poruke upozorenja Ezekielove knjige predočena je opsadom koja je započela 587. godine pr. Kr. Ta je opsada dovela do uništenja Jeruzalema godinu i pol kasnije, 586. godine pr. Kr. Opsada koja je započela 587. godine pr. Kr. bila je predslika Cestijeve opsade 66. godine. Uništenje Jeruzalema 586. godine pr. Kr. bilo je predslika opsade i uništenja Jeruzalema 70. godine.
I 587. godina pr. Kr. i 66. godina bile su znakovi. Smrt Ezekielove žene unaprijed je upućivala na razorenje Jeruzalema, a postavljanje stijegova rimske vlasti u svetom prostoru Hrama nije bilo samo znak za bijeg nego je također predstavljalo žig zvijeri koji dolazi s nedjeljnim zakonom. I Ezekielova žena i 66. godina unaprijed su upućivale na razorenje Jeruzalema, to jest na nedjeljni zakon — žig zvijeri.
Ezekielova opsada predstavljala je odvođenje Božjega naroda u sužanjstvo u vrijeme nedjeljnog zakona, a 66. godina predstavljala je bijeg od žiga zvijeri. Ezekielova žena predstavljala je sužanjstvo ludih djevica adventizma, a oni koji su pobjegli 66. godine predstavljali su mudre djevice u toj istoj krizi. Mudre djevice koje su pobjegle 66. godine razumjele su znak prije postavljanja rimskog stijega.
Rimski stijeg predstavlja žig zvijeri i upravo se ondje zatvaraju vrata u prispodobi o deset djevica. Razorenje Jeruzalema 70. godine također predstavlja nedjeljni zakon. Godina 66. predstavlja upozorenje trećeg anđela. To upozorenje 66. godine počinje prerastati u glasnu viku. Razdoblje od 66. do 70. godine odgovara razdoblju oblikovanja kipa zvijeri, a to razdoblje počinje i završava nedjeljnim zakonom. Godina 66. alfa je tog razdoblja i stoga je tip, a 70. godina, kao omega, antitipski je nedjeljni zakon. Godina 66. jest sjena, a 70. godina stvarnost. Vrata se za crkvu zatvaraju na međašu alfe, 66. godine, a za narod se vrata zatvaraju na međašu omege, 70. godine.
Znak upozorenja iz 66. godine označava početak opsade i trenutak u kojem je adventistima prekasno da se pripreme za predstojeću provedbu nedjeljnog zakona, kada Jeruzalem bude razoren 70. godine. Opsada je vrijeme u kojem se utiskuje pečat, no vide ga samo anđeli, a uništenje Jeruzalema jest nedjeljni zakon, pri čemu je pečat vidljiv svijetu.
Pečat se stavlja tijekom opsade, ali tada je vidljiv samo anđelima.
„Što je pečat živoga Boga koji se stavlja na čela njegova naroda? To je znak koji mogu pročitati anđeli, a ne ljudske oči; jer anđeo zatornik mora vidjeti taj znak otkupljenja. Razuman je um u Gospodinovim posinjenim sinovima i kćerima vidio znak križa s Golgote. Grijeh prijestupa Božjega zakona uklonjen je. Odjeveni su u svadbeno ruho te su poslušni i vjerni svim Božjim zapovijedima.” Gospel Herald, 11. lipnja 1902.
U vrijeme nedjeljnog zakona podiže se stijeg i tada cijeli svijet vidi one koji su zapečaćeni.
„Djelo Duha Svetoga jest osvjedočiti svijet o grijehu, o pravednosti i o sudu. Svijet može biti upozoren jedino ako vidi kako oni koji vjeruju istini, posvećeni istinom, postupaju prema uzvišenim i svetim načelima te na plemenit i uzvišen način pokazuju crtu razgraničenja između onih koji drže Božje zapovijedi i onih koji ih gaze nogama. Posvećenje Duhom jasno pokazuje razliku između onih koji imaju Božji pečat i onih koji svetkuju lažni dan odmora. Kada dođe kušnja, jasno će se pokazati što je žig zvijeri. To je svetkovanje nedjelje. Oni koji, nakon što su čuli istinu, i dalje smatraju taj dan svetim, nose potpis čovjeka grijeha, koji je naumio promijeniti vremena i zakone.“ Bible Training School, 1. prosinca 1903.
Pri uništenju Jeruzalema, koje predstavlja nedjeljni zakon, podiže se stijeg, a razlika između onih koji bogoslužje održavaju sedmoga dana i onih koji ga održavaju prvoga dana postaje središtem pozornosti cijeloga čovječanstva. Cestijev znak tipološki predočuje nadolazeće uništenje u vrijeme nedjeljnog zakona te ujedno na njega upozorava. Godina 66. predstavlja razdoblje koje vodi do nedjeljnog zakona, predočenog uništenjem Jeruzalema. Struktura opsade sve do nedjeljnog zakona ista je kao struktura triju svjedoka predočenih poviješću crkve u Pergamu.
Znak označava početak opsade koja traje do uništenja Jeruzalema. Godine 321. i 538. odgovaraju 586. godini pr. Kr. i 70. godini. Sva četiri datuma predstavljaju nedjeljni zakon koji će uskoro doći. Nedjeljnom zakonu iz 321. godine prethodio je Milanski edikt iz 313. godine, a nedjeljnom zakonu iz 538. godine prethodio je Dekret iz 533. godine. Godine 313. i 533. odgovaraju 66. godini i 587. godini pr. Kr.
„‘Kip Zvijeri’ predstavlja onaj oblik otpaloga protestantizma koji će se razviti kada protestantske crkve zatraže pomoć građanske vlasti radi nametanja svojih dogmi. ‘Žig Zvijeri’ još treba definirati.“ Velika borba, 445.
Razdoblje i točka
Kip zvijeri i žig zvijeri dva su povezana, ali različita simbola. Oblikovanje kipa zvijeri predstavlja vremensko razdoblje, a žig zvijeri predstavlja vremensku točku. Opsada predstavlja vremensko razdoblje, a razorenje Jeruzalema predstavlja vremensku točku. Nadahnuće je naglasilo tu razliku tako što je po Božjoj providnosti razorilo Jeruzalem 70. godine i 586. godine pr. Kr., na isti dan istoga mjeseca u objema godinama. Razorenje Jeruzalema, odnosno nedjeljni zakon i žig zvijeri, vremenska je točka. Opsada je vremensko razdoblje koje započinje znakom. Taj je znak predslika nedjeljnog zakona.
Smrt Ezekielove žene, „miline njegovih očiju”, i Isusovo upozorenje na grozotu pustoši o kojoj je govorio prorok Daniel predstavljaju dva biblijska svjedoka. Milanski edikt i Justinijanov dekret također su povijesni znakovi jer oba označavaju početak istoga proročkog razdoblja koje vodi do nedjeljnog zakona.
Znak koji je Isus iznio u Mateju 24 zahtijevao je da oni koji žele umaknuti razumiju upozorenje prije njegova ispunjenja.
Kada dakle ugledate grozotu pustoši, o kojoj je govorio prorok Daniel, kako stoji na svetome mjestu (tko čita, neka razumije), tada neka oni koji su u Judeji bježe u gore. Tko bude na krovu, neka ne silazi da uzme išta iz svoje kuće. Neka se ni onaj tko bude u polju ne vraća da uzme svoju odjeću. Matej 24:15–18.
Noa
U poruci upozorenja u Mateju 24 Isus je razorenje Jeruzalema prikazao kao sliku svršetka svijeta. Također je usporedio prilike koje prethode Njegovu drugom dolasku s onima u Noino doba. Stoga i razorenje Jeruzalema i potop u Noino doba služe kao proročke slike događaja povezanih sa svršetkom svijeta.
A kao što je bilo u dane Noine, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega. Jer kao što su u dane prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kada je Noa ušao u korablju, i ništa nisu slutili dok nije došao potop i sve ih odnio, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega. Matej 24:37–39.
Struktura opsade prikazana je u Noino doba smrću pravednih Lameka i Metušalaha. Lamek je umro pet godina prije potopa, a Metušalah je umro u godini potopa, sedam dana prije nego što su se vrata zatvorila. Lamek je imao 777 godina kada je umro te stoga predstavlja znak broja sedam na početku posljednjih pet godina prije potopa. Simbolika broja 777 na početku predstavlja znak koji označava početak opsade. Omega-broj „7” razdoblja opsade jest sedmodnevno razdoblje nakon Metušalahove smrti, tijekom kojeg su životinje ulazile u korablju. Razdoblje opsade jest razdoblje u kojem se oblikuje lik zvijeri, razdoblje koje kulminira žigom zvijeri. Zatvorena vrata u vrijeme nedjeljnog zakona tipološki su prikazana zatvorenim vratima korablje.
Petogodišnje razdoblje od smrti pravednog Lameka do Metušalahove smrti podudara se s petogodišnjim razdobljem od 1448., kada je umro Ivan Paleolog, do 1453., kada je njegov brat poginuo tijekom pedesettrodnevne opsade Carigrada. Oba razdoblja započinju i završavaju smrću oca i sina ili braće. Oba razdoblja traju pet godina, a kada je posljednji Konstantin poginuo na zidinama Carigrada, njegova je smrt odgovarala zatvorenim vratima korablje, jer za Sjedinjene Države vrijeme milosti završava kada unište simbolički zid razdvajanja u Ustavu. Istina se utvrđuje na temelju dvaju ili triju svjedoka, a unutar tih dviju linija oba razdoblja imaju paralelne početke i završetke, što je potpis Alfe i Omege. Oba traju pet godina. Oba završavaju naglaskom na nedjeljnom zakonu.
Petogodišnja povijest Carigrada započela je smrću Ivana VIII. Paleologa 1448. i završila padom grada 1453. Nakon bratove smrti Konstantin XI. naslijedio je 1449. bizantsko prijestolje, a njegovo se stupanje na prijestolje u mileritskom tumačenju proročanstava tradicionalno povezuje s priznanjem osmanske vrhovne vlasti. Datum 27. srpnja 1449. označio je početak proročkoga razdoblja od tristo devedeset i jedne godine i petnaest dana, koje je završilo 11. kolovoza 1840. Na kraju te petogodišnje povijesti Carigrad je pao nakon opsade koja je trajala pedeset i tri dana, a Konstantin XI. poginuo je braneći grad. Pad Carigrada označio je kraj Istočnoga Rimskog Carstva, čije su snage porazile Perziju u bitci kod Ninive 627., čime je zaokružena povijesna veza s Muhamedovim predviđanjem o Rimljanima.
Ivan VIII. Paleolog tražio je vojnu pomoć od Zapada protiv osmanskih Turaka koji su nadirali. Kako bi je dobio, poveo je bizantsko izaslanstvo na Firentinski sabor (1438.–1439.), na kojemu je formalno prihvatio uniju Istočne i Zapadne Crkve. Sporazum je uključivao prihvaćanje zapadnih doktrina (osobito Filioquea i papinskoga primata) koje je Istočna Crkva dugo odbacivala.
Kada se vratio u Carigrad, unija je naišla na široko protivljenje bizantskoga svećenstva, redovnika i naroda. Nikada nije učinkovito provedena, a priželjkivana vojna pomoć sa Zapada izostala je. Odbacivanje Firentinske unije ostalo je važan izvor podjela sve do pada grada 1453. godine.
Svi proroci govore podrobnije o posljednjim danima nego o danima u kojima su živjeli, a sve što je u njima zapisano služi za opomenu onima koji žive upravo u tim istim posljednjim danima. Sestra White ističe „uspon i pad kraljevstava” kao jednu od glavnih tema proučavanja proročanstava. Prema tim načelima, padovi drevnih kraljevstava simboli su pada kraljevstava u posljednjim danima. Na jednoj razini razumijevanja, petogodišnjem razdoblju koje označava početak vremenskog proročanstva završenog 11. kolovoza 1840., koje je opisivalo uzrok i posljedicu početka tog proročanstva te koje je ujedno završilo pedesettrodnevnom opsadom 1453. godine prethodilo je nastojanje vladara kraljevstva da dobije pomoć od Rimokatoličke crkve putem saveza utemeljenog na prihvaćanju dviju temeljnih doktrina koje su razdvajale pravoslavnu i zapadnu Katoličku crkvu. Taj sabor predstavlja paralelu Prvom nicejskom saboru iz 325. godine, koji je sazvao Konstantin Veliki.
Fraktal na početku petogodišnjeg razdoblja označava savez između političkog vođe kraljevstva koje je pred padom i Katoličke crkve. Time se uspostavlja podudarnost s Konstantinom Velikim, koji je sazvao prvi sabor 325. godine kako bi se suprotstavio lažnoj religiji arijanizma, kao što je i Paleolog učinio kako bi se suprotstavio lažnoj religiji islama. U alfa-fraktalu tih pet godina započelo je treće vremensko proročanstvo iz devetog poglavlja Otkrivenja. Zatim je u fraktalu na kraju označena opsada koja je trajala pedeset i tri dana. Na početku tih pet godina, pri Lamekovoj smrti, postoji specifična povijest kojom to razdoblje započinje, jer je smrt obojice Lameka proročki smještena na isti putokaz.
Lamek iz Kajinove loze svojom kletvom od sedamdeset puta sedam naglašava završetak vremena milosti, što odgovara četiristo devedeset godina. Zajedno s činjenicom da u povijesti podijeljenoga kraljevstva postoje tri razdoblja vremena milosti od po četiristo devedeset godina za proroke, svećenike i kraljeve, smrt pravednoga Lameka u dobi od 777 godina predstavlja trostruki ustroj pobjedničke Crkve. Prorok, svećenik i kralj zapečaćeni su svaki ponaosob. Zapečaćenje i označavanje završetka vremena milosti preko dvojice Lameka pralik su zatvorenih vrata korablje. Fraktal na kraju jest sedam dana tijekom kojih se životinje ukrcavaju u korablju. Početak opsade znak je, pa tako i sedmodnevni fraktal na kraju Noinih pet godina počinje znakom.
„Vrijeme njihove kušnje bližilo se kraju. Nevjerni i podrugljivi stanovnici svijeta trebali su dobiti poseban znak Božje božanske sile. Noa je vjerno slijedio upute koje mu je Bog dao. Korablja je bila dovršena točno onako kako je Bog odredio. Pohranio je goleme zalihe hrane za ljude i životinje. A kad je to bilo učinjeno, Bog je zapovjedio vjernom Noi: ‘Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam vidio da si pravedan preda mnom.’ Anđeli su bili poslani da iz šume i s polja okupe životinje koje je Bog stvorio. Anđeli su išli pred tim životinjama, a one su ih slijedile, po dvije, mužjak i ženka, a čiste životinje po sedam. Te su životinje, od najkrvoločnijih pa sve do najpitomijih i najbezazlenijih, mirno i svečano kročile u korablju. Činilo se da je nebo zastrto pticama svih vrsta. Dolijetale su do korablje, po dvije, mužjak i ženka, a čiste ptice po sedam. Svijet je promatrao u čudu — neki sa strahom, ali toliko su okorjeli u pobuni da je to posve iznimno očitovanje Božje sile na njih utjecalo tek na trenutak. Sedam su dana te životinje ulazile u korablju, a Noa ih je raspoređivao na mjesta pripremljena za njih.“ Duh proroštva, svezak 1, 71.
Na korablji je bilo osmero ljudi koji su iz staroga svijeta prešli u novi svijet te tako bili predslika sto četrdeset i četiri tisuće onih koji s ove Zemlje prelaze na obnovljenu Zemlju ne okusivši smrti. Kao simbol sto četrdeset i četiri tisuće, Noa je također predstavljao poruku trećeg anđela. Henok, koji je tristo godina hodio s Bogom, a zatim bio uzet, predstavlja iste ljude posljednjih dana koje je predstavljalo Noinih osam duša. Tih osam duša predslika su onih koji ne umiru, a Henok, koji je predstavljao upravo te iste osobe, nije umro. Henok je bio prvi anđeo koji je bio predslika Williama Millera, koji je također naviještao Drugi Kristov dolazak i sud.
A i Henok, sedmi od Adama, prorokovao je o njima govoreći: Evo, Gospodin dolazi s desecima tisuća svojih svetih, da izvrši sud nad svima i da svim bezbožnicima među njima dokaže krivnju za sva njihova bezbožna djela koja su bezbožno počinili i za sve njihove drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega. Juda 1:14, 15.
Henok je kao prvi anđeo bio predslika Noe, koji je bio treći anđeo. Henok kao prvi anđeo predstavlja vrijeme svršetka, kada dolazi prvi anđeo. Za milerite bila je to 1798. godina; za sto četrdeset i četiri tisuće bila je to 1989. godina. Vrijeme svršetka 1798. nastupilo je po završetku sedam vremena iz dvadeset šestog poglavlja Levitskog zakonika, a vrijeme svršetka 1989. nastupilo je na kraju razdoblja od sto dvadeset i šest godina, od pobune 1863. do raspada Sovjetskog Saveza 1989. Sedam vremena, koja predstavljaju dvije tisuće petsto dvadeset godina od 723. pr. Kr. do 1798., podijeljeno je na dva jednaka razdoblja od tisuću dvjesto šezdeset godina. Tisuću dvjesto šezdeset godina simbol je sedam vremena, a sto dvadeset i šest desetina je od tisuću dvjesto šezdeset godina, pa su oba vremena svršetka, ono iz 1798. i ono iz 1989., nastupila po završetku razdoblja predstavljenog sa sedam vremena iz dvadeset šestog poglavlja Levitskog zakonika. Henok je, kao simbol prvog anđela i anđelova dolaska u vrijeme svršetka, bio sedmi od Adama.
Henok je bio prvi anđeo; Lamek je bio drugi anđeo jer je drugi anđeo uvijek obilježen udvostručenjem, a Lamek iz Šetove loze stoji u opreci s Lamekom iz Kajinove loze. Metušalah predstavlja poruku Ponoćnog pokliča koja se pridružuje drugom anđelu Lameku i osnažuje ga. Lamekova smrt označuje znak opsade jer odgovara smrti Ezekielove žene. Znak Ezekielove žene upućivao je na nadolazeći nedjeljni zakon i sužanjstvo koje slijedi. Lamekov je znak bila njegova dob od 777 godina. Njegov znak odgovara Ezekielovoj ženi i Cestiju 66. godine. Ti znakovi odgovaraju znaku Milanskog edikta iz 313. godine. Kao što je Ezekiel bio odvojen u času smrti svoje žene, tako je i znak Edikta iz 313. godine odvojio pravednu smirnsku crkvu od nepravedne pergamske crkve.
Znak opsade označava razdvajanje dviju skupina. To je razdvajanje prikazano i dvjema skupinama predstavljenima watertownskim šatorom i šatorom u kojem je Samuel Snow iznio istinitu poruku Ponoćnog poklika tijekom šest dana šatorskog sabora u Exeteru. Nakon šest dana šatorskog sabora u Exeteru uslijedilo je šezdeset šest dana koji su vodili do zatvaranja vrata 22. listopada 1844. Lamek iz Šetove loze označava znak opsade brojem 777, a njegov pandan, Lamek iz Kajinove loze, svoj znak označava razdobljem kušnje od četiristo devedeset godina. Godina 66. predstavlja znak opsade koji prethodi uništenju povezanom s nedjeljnim zakonom, a predslika tog uništenja jest uništenje Jeruzalema 70. godine. Šest dana u Exeteru odgovara 66. godini, dok šezdeset šest dana koji su vodili do zatvaranja vrata odgovara razdoblju između znaka opsade i uništenja 70. godine, predstavljajući vrijeme kušnje koje završava zatvaranjem vrata.
Pri znaku opsade broj 666 simbolički je prikazan u ovim redcima nasuprot Lamekovu broju 777. Opsada je proročko razdoblje, a Isus uvijek predočuje kraj početkom, pa pečat pravednoga Lameka zajedno sa žigom nepravednoga Lameka identificira izgubljene i spašene koji bivaju obilježeni na početku opsade, a ujedno identificira i dvije skupine koje se očituju na kraju opsade. Sve se opsade podudaraju s oblikovanjem lika zvijeri koje vodi do žiga zvijeri i njime završava.
O tome ćemo nastaviti govoriti u sljedećem članku.