Posljednja poruka upozorenja prikazana je u jedanaestom poglavlju Danielove knjige, u četrdeset četvrtom retku:
Ali će ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera: stoga će krenuti u silnom gnjevu da uništi i posve zatre mnoge. Daniel 11:44.
Vijesti sa sjevera predstavljaju poruku kralja Sjevera. Istinski kralj Sjevera jest Krist, a papinska je vlast zemaljska krivotvorina Krista kao istinskoga kralja Sjevera. Ta zemaljska krivotvorina Sotonin je predstavnik.
„Da bi osigurala svjetovne probitke i počasti, crkva je bila navedena da traži naklonost i potporu zemaljskih velikaša; a nakon što je tako odbacila Krista, bila je potaknuta da iskaže odanost Sotoninu predstavniku — rimskom biskupu.“ Velika borba, 50.
Sotona je želio srušiti oba Božja prijestolja te se služi rimskim papom u neuspjelom pokušaju da ostvari svoju želju.
Kako si pao s neba, o Luciferu, sine zore! Kako si oboren na zemlju, ti koji si slabio narode! Jer si rekao u srcu svojemu: Uzaći ću na nebo, uzvisit ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: sjest ću i na goru zbornu, na krajnjem sjeveru: uzaći ću iznad oblačnih visina; bit ću poput Svevišnjega. Izaija 14:12–14.
Sotonina je želja sjediti na Božjem političkom prijestolju, koje predstavljaju „zvijezde Božje”. „Zvijezde” su anđeli.
Tajna sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka. Sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, a sedam svijećnjaka koje si vidio jesu sedam crkava. Otkrivenje 1:20.
Sotona također želi zasjesti na Božje vjersko prijestolje, predočeno „krajnjim sjeverom”.
Lijepo po svojem položaju, radost cijele zemlje, brdo je Sion, na krajnjem sjeveru, grad velikoga Kralja. Psalmi 48:2.
Sotona je razvio papinsku vlast u nastojanju da sruši Božje kraljevstvo i vlada planetom Zemljom kao svojim vlastitim carstvom.
„Ovaj kompromis između poganstva i kršćanstva doveo je do razvoja ‘čovjeka grijeha’, za kojega je u proročanstvu prorečeno da će se protiviti Bogu i uzdizati iznad Njega. Taj golemi sustav lažne religije remek-djelo je Sotonine moći — spomenik njegovim nastojanjima da zasjedne na prijestolje i vlada zemljom prema svojoj volji.” Velika borba, 50.
„Vijesti” sa sjevera u četrdeset četvrtom retku Sotonina su poruka i nastojanje njegova zemaljskog predstavnika da preuzme vlast nad planetom Zemljom. Vijesti s istoka poruka su „istočnog vjetra” iz biblijskog proroštva. „Istočni vjetar” poruka je islama — djece istoka u biblijskom proroštvu. Anđeo zapečaćenja iz sedmog poglavlja Otkrivenja uzlazi s istoka, a dvostruka poruka lažnoga kralja sjevera i islama jest poruka zapečaćenja koja se objavljuje neposredno prije završetka vremena milosti.
I podignut će šatore svoje palače između mora na slavnoj svetoj gori; ipak će mu doći kraj i nitko mu neće pomoći. A u to vrijeme ustat će Mihael, veliki knez koji se zauzima za sinove tvojega naroda; i nastat će vrijeme nevolje kakve nije bilo otkako je naroda pa sve do toga vremena; a u to vrijeme tvoj će narod biti izbavljen, svatko tko se nađe zapisan u knjizi. Daniel 11:45, 12:1.
Posljednja poruka upozorenja dvostruka je poruka koja je tipološki prikazana u raznim biblijskim odlomcima, od kojih svaki daje svoje osobito svjedočanstvo o simbolici posljednje dvostruke poruke. Istočni vjetar zanimljiv je u kontekstu toga što je jedna od dviju poruka koje čine posljednju poruku upozorenja prije nego što završi vrijeme milosti. Islam u odnosu na vijesti sa sjevera u četrdeset četvrtom retku predstavlja unutarnju poruku, a vijesti sa sjevera predstavljaju vanjsku poruku. To je zanimljivo zato što je islam bio jedan dio dvostruke poruke koju su mileriti naviještali 1844. godine. U povijesti milerita islam je bio vanjska poruka, a u četrdeset četvrtom retku on je unutarnja poruka. Unutarnju poruku u povijesti milerita činilo je 2.300 dana koji su uskladili prispodobu o deset djevica i početak suda. Islam je 11. kolovoza 1840. bio vanjska poruka, a 12. kolovoza 1844. unutarnja poruka. Jedanaesti i dvanaesti kolovoza u zbroju daju dvadeset tri, a dvadeset tri predstavlja povijest milerita, jer je to bila povijest prvih dvaju anđela iz četrnaestog poglavlja Otkrivenja, dok trojka u broju dvadeset tri predstavlja poruku trećeg anđela. Prve dvije poruke prethode trećoj, kao što dvojka prethodi trojci u broju dvadeset tri.
Treći je anđeo došao 22. listopada 1844., kada je završilo djelovanje prvoga i drugoga anđela. Njihovo je djelovanje završilo ondje gdje je završilo 2300 dana, čime je označen početak suda nad mrtvima. Sud nad mrtvima trajao je sve do 11. rujna, kada je dvostruka poruka iz osamnaestog poglavlja Otkrivenja sišla s dvama glasovima.
Kada je došao 11. rujna i ponovio se 11. kolovoza 1840., islam je označio početak kasne kiše i zapečaćivanja sto četrdeset i četiri tisuće. Vanjska poruka za sto četrdeset i četiri tisuće jest Nashville kao znak da je započelo oblikovanje lika zvijeri. U povijesti mileritskog pokreta, kada je 11. kolovoza 1840. islamu nametnuto ograničenje, bila je to vanjska poruka. Kada je islam 11. rujna oslobođen, postao je unutarnja poruka. Vijesti s istoka i sjevera predstavljaju dva glasa iz osamnaestog poglavlja Otkrivenja.
Prvi je glas ispunio prva tri retka, a glas iz četvrtog retka predstavlja poziv na izlazak iz Babilona, odnosno glasni poklič koji započinje skorim donošenjem nedjeljnog zakona. Redci od prvoga do trećega ispunili su se kada su velike zgrade u New Yorku srušene Božjim dodirom.
“Sada se pronosi glas da sam izjavila kako će New York biti zbrisan plimnim valom? To nikada nisam rekla. Gledajući kako se ondje podižu velike zgrade, kat za katom, rekla sam: ‘Kakvi će se strašni prizori odigrati kada Gospodin ustane da silno potrese zemlju! Tada će se ispuniti riječi iz Otkrivenja 18:1–3.’ Cijelo osamnaesto poglavlje Otkrivenja upozorenje je na ono što dolazi na zemlju. No nije mi dana nikakva posebna svjetlost o tome što će zadesiti New York; znam samo da će jednoga dana velike zgrade ondje biti srušene djelovanjem Božje sile koja okreće i prevrće. Na temelju svjetlosti koja mi je dana znam da je razaranje prisutno u svijetu. Jedna riječ od Gospodina, jedan dodir njegove moćne sile, i te će se goleme građevine srušiti. Odigrat će se prizori čiju strahotu ne možemo ni zamisliti.” Review and Herald, 5. srpnja 1906.
Prva tri retka predstavljaju nastup trećega Jao islama. 11. rujna označava početak zapečaćenja sto četrdeset i četiri tisuće i kasne kiše. Poruka zapečaćenja unutarnja je poruka, a poziv na izlazak iz Babilona u četvrtom retku vanjska je poruka. Prva tri retka predstavljaju sud nad crkvom, a četvrti redak označava nastup suda nad onima koji su izvan Božjega zavjetnog naroda.
„Tako se u završnom djelu opominjanja svijeta crkvama upućuju dva različita poziva. Poruka drugoga anđela glasi: ‘Pade, pade Babilon, taj veliki grad, jer je sve narode napojio vinom gnjeva svojega bluda.’ A u glasnom pokliču poruke trećega anđela čuje se glas s neba koji govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj.’“ Review and Herald, 6. prosinca 1892.
Ta su dva glasa iz osamnaestoga poglavlja Otkrivenja imala svoj pralik u dvama Kristovim čišćenjima hrama.
„Kad je Isus započeo svoju javnu službu, očistio je Hram od svetogrdnog oskvrnuća. Među posljednjim činima Njegove službe bilo je i drugo čišćenje Hrama. Tako se i u završnom djelu opominjanja svijeta crkvama upućuju dva zasebna poziva. Poruka drugog anđela glasi: ‘Pade, pade Babilon, taj veliki grad, jer je sve narode napojio vinom gnjeva svojega bluda’ (Otkrivenje 14:8). A u glasnom pokliku poruke trećeg anđela čuje se glas s neba koji govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete sudionici njezinih grijeha i da vas ne zadese njezine pošasti. Jer su njezini grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih bezakonja’ (Otkrivenje 18:4, 5).“ Odabrane poruke, knjiga 2, 118.
Polazište
Između 1838. i 1. kolovoza 1840. godine Josiah Litch utvrdio je početnu točku proročanstva o razdoblju od 391 godine i petnaest dana iz devetoga poglavlja Otkrivenja, koje je uslijedilo nakon drugoga petomjesečnog proročkog razdoblja. Njegovo mu je otkriće omogućilo da točno predvidi ne samo godinu i mjesec nego i sam dan u mjesecu kada će se predviđanje ispuniti. Nakon prvog razočaranja 19. travnja 1844. godine Samuel Snow otkrio je početnu točku razdoblja od 2300 dana iz osmoga poglavlja Danielove knjige. Njegovo mu je otkriće omogućilo da točno predvidi ne samo godinu nego i mjesec i dan u godini. Litchovo otkriće početne točke osnažilo je poruku prvoga anđela, a Snowovo otkriće početne točke osnažilo je poruku drugoga anđela.
Prvi i drugi anđeo predstavljaju mileritski pokret od 1798. do 22. listopada 1844., kada je veliko razočaranje označilo dolazak trećeg anđela. U povijesti trećeg anđela otkriće početne točke petomjesečnog proročanstva iz devetog poglavlja Otkrivenja pokazuje kada poruka ponoćnog pokliča i islama osnažuje poruku. To otkriće početne točke posljednjeg upozorenja trećeg anđela obuhvaća djelo koje su u predslikovnom obliku ostvarili Litch i Snow. Poruku o Nashvilleu treba ispraviti, a do njezina ispravka dolazi kada se otkrije početna točka.
U mileritskoj povijesti početak petomjesečnog proročanstva bio je 27. srpnja 1299., no otkriće iz 2026. godine utvrđuje postojanje drugoga, ranijega petomjesečnog proročanstva u devetom poglavlju Otkrivenja. Ta spoznaja objedinjuje cjelokupnu povijest prikazanu u devetom poglavlju te pritom prepoznaje bitku kod Ninive kao ključ koji otvara proročku povijest koja vodi do petomjesečnog razdoblja što počinje 632. godine.
Pet godina nakon bitke kod Ninive 627. godine umro je Muhamed. Njegova smrt označila je početak prvoga petomjesečnog proročanstva, koje je završilo 782. godine poniženjem koje je islam nanio Istočnom Rimu. Nakon petogodišnjeg razdoblja od „ključa” Ninive do Muhamedove smrti uslijedio je kraj perzijske sile, koja je bila jedna od dviju protivničkih strana u bitci kod Ninive. Kraj Perzije nastupio je deset godina nakon Muhamedove smrti. Tako je pet godina nakon „ključa” bitke kod Ninive, koji je oslobodio skakavce islama, uslijedila Muhamedova smrt, koja je označila početnu točku petomjesečnog proročanstva. Zatim je, deset godina nakon Muhamedove smrti, Perzija pala. Dakle, od okretanja ključa Ninive proteklo je razdoblje od pet godina, nakon kojega je uslijedilo razdoblje od deset godina.
Simbolički odnos brojeva pet i deset „ključ” je petomjesečnog proročanstva. Upravo u tim prvim simboličkim brojevima pet i deset u proročanstvu nalazi se početak prvoga od ‘dvaju’ petomjesečnih proročanstava u tom poglavlju. Pet mjeseci predstavlja sto pedeset dana. Prvo petomjesečno proročanstvo nalazi se u petom retku, a drugo u desetom. Treće vremensko proročanstvo, koje obuhvaća tristo devedeset i jednu godinu i petnaest dana, nalazi se u petnaestom retku. Treće proročanstvo iz petnaestog retka izneseno je 1838. godine, a prije kolovoza 1840. Litch je otkrio početnu točku tog proročanstva. Svoje drugo izlaganje objavio je 1. kolovoza 1840., deset dana prije ispunjenja 11. kolovoza 1840. Ondje je objavio svoje posljednje izlaganje deset dana prije ispunjenja, što je bilo petoga dana posljednjih petnaest dana proročanstva.
Pet godina nakon bitke kod Ninive 627. godine uslijedila je Muhamedova smrt. Njegova je smrt označila početak prvoga petomjesečnog proročanstva, koje je završilo 782. godine poniženjem što ga je islam nanio Istočnom Rimu. Nakon pet godina koje su protekle od „ključa“ Ninive do Muhamedove smrti uslijedio je odlučujući poraz perzijske vojne sile u bitci kod Nahavanda 642. godine, deset godina nakon Muhamedove smrti. Tako je pet godina nakon „ključa“ bitke kod Ninive, koji je oslobodio skakavce islama, uslijedila Muhamedova smrt, koja je označila početnu točku petomjesečnog proročanstva. Zatim je, deset godina nakon Muhamedove smrti, perzijska vojna sila pretrpjela odlučujući poraz kod Nahavanda. Tako je od okretanja ključa Ninive proteklo razdoblje od pet godina, nakon kojega je uslijedilo deset godina.
Proročanstva o prvom i drugom »jao« završila su 11. kolovoza 1840. ograničenjem osmanske moći u Carigradu, kada se u vezi s tim događajem ispunilo Litchovih pet i deset dana. To razdoblje od tristo devedeset i jedne godine podudara se s proročanstvom iz četvrtoga poglavlja Ezekielove knjige. Ondje je Ezekielu bilo naloženo da tristo devedeset godina leži na svojem lijevom boku. To mu je bilo naloženo u odlomku koji započinje prvim retkom prvoga poglavlja.
I dogodi se tridesete godine, četvrtoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, dok bijah među sužnjima uz rijeku Kebar, da se otvoriše nebesa i ugledah viđenja Božja. Ezekiel 1:1.
„Trideseta godina” jest trideseta godina sedamnaestoga jubilejskog ciklusa koji je započeo za Jošijine vladavine. Peti dan četvrtoga mjeseca padao je na 21. srpnja 1844., točno na sredinu mileritskog razdoblja čekanja između razočaranja 19. travnja 1844. i razočaranja 22. listopada 1844. Toga je dana Samuel Snow prvi put upotrijebio izraz „evo, zaručnik dolazi” kada je u Bostonu iznio istinsku poruku ponoćnog poklika. Ta je središnja točka u povijesti milerita označena nadahnućem.
„U ljeto 1844., na polovici razdoblja između prvotno pretpostavljenog završetka 2300 dana i jeseni iste godine, do koje se, kako je poslije utvrđeno, tih 2300 dana protezalo, objavljena je poruka samim riječima Svetoga pisma: ‘Evo, Zaručnik dolazi!’“ Velika borba, 398.
Ovdje je naglasak ponajprije na biblijskom računanju vremena jer, računamo li tristo devedeset godina unatrag od 30. godine 17. jubilejskog ciklusa, dolazimo do podjele kraljevstva 977. pr. Kr. Tada je pobuna izraelskoga kralja Jeroboama dovela do proročanstva o Jošiji koje je izrekao neposlušni prorok u 1 Kr 13. U prvom poglavlju Knjige proroka Jeremije, u drugom retku, navodi se da je Jeremija započeo svoju službu u 13. godini vladavine kralja Jošije.
Kojemu dođe riječ Gospodnja u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine njegova kraljevanja. Jeremija 1:2.
Trinaesta godina Jošijine vladavine bila je 627. godina pr. Kr., četrdeset godina prije opsade 587. godine pr. Kr. Četrdeset godina Ezekielova ležanja na desnom boku za Judu započelo je tada i završilo opsadom, kada je završilo i tristo devedeset godina njegova ležanja na lijevom boku. Početna točka razdoblja od tristo devedeset godina bila je 977. godina pr. Kr., kada je proročanstvo o Jošiji izrečeno protiv pobune Jeroboama, kralja deset sjevernih izraelskih plemena. Pobuna južnoga Judina plemena prikazana je Jeremijinom službom, koja je započela četrdeset godina prije opsade. Jošija predstavlja razdoblje od 977. pr. Kr. do 627. pr. Kr., koje je započelo alfa-pobunom deset sjevernih plemena, a završilo kada se očitovala omega-pobuna južnoga kraljevstva Jude. Razdoblje od tristo devedeset godina koje je započelo 977. pr. Kr., a koje je predočeno Ezekielovim ležanjem na lijevom boku, povijesno je i proročki točno u kontekstu ekskluzivnog računanja vremena.
Ipak, u Božjoj su riječi zastupljeni i isključivi i uključivi način računanja vremena. Kada istom tom razdoblju pristupimo uključivim računanjem, moramo uključiti 978. godinu pr. Kr., jer proročanstvo završava sredinom godine (21. srpnja 1844.). Stoga to razdoblje, kada se računa uključivo, ne iznosi tristo devedeset godina, nego tristo devedeset jednu godinu. Godina i pol opsade koja je započela 587. godine daje proročanstvo koje, prema uključivom računanju, odgovara razdoblju od tristo devedeset jedne godine za kojim slijedi ‘godina i pol’. Godina i pol, odnosno osamnaest mjeseci, u četvrtom poglavlju Ezekiela nalazi se upravo u onom poglavlju u kojem je utvrđeno načelo da jedan dan odgovara jednoj godini. Godina i pol opsade simbolički se shvaća i kao petnaest dana.
Ezekielova opsada sadrži iste brojčane vrijednosti kao i proročanstvo iz Otkrivenja 9:15. Upravo su u toj povijesti vijesti sa sjevera prikazane dvama razorenjima Jeruzalema. Oba su razorenja prouzročili sjeverni kraljevi koji su bili predslika papinske sile posljednjih dana. Vijesti s istoka, koje predstavlja islam, pridružuju se istoj povijesti, pri čemu vanjske i unutarnje poruke iz Daniela 11:44 tvore dvostruku poruku koja najavljuje završetak vremena milosti za čovječanstvo. Ta se poruka objedinjuje kada se otpečati skrivena početna točka petomjesečnog proročanstva. Kada se ona otpečati, Litchovo djelo u osnaživanju poruke prvoga anđela i djelo Samuela Snowa u osnaživanju poruke drugoga anđela sjedinjuju se u osnaživanju poruke trećega anđela.
Ispravak prethodne poruke, kako ga predstavljaju Litch i Snow, predslika je toga ispravka poruke iz Nashvillea od 18. srpnja 2020., a otpečaćenje početne točke dogodilo se 2026. godine, trideset godina nakon što je poruka koja je otpečaćena 1989. godine formalizirana 1996. godine.
Ova ćemo razmatranja nastaviti u sljedećem članku.